Na četvrtu nedjelju Došašća kada je Božić već pred vratima, Prijatelji Malog Isusa iz župe sv. Ivana Krstitelja s pjesmom su ušli na vrata staračkog doma samostana Antunovac. Za ovaj susret pripremali smo se kroz cijelo Došašće, prateći molitvom svaku gospođu i sestre koje o njima vode brigu i njeguju ih.

Susret je započeo otkrivanjem tajne tko je bio čiji anđeo kroz Došašće i malim, toplim darivanjem. Ne mogu zaboraviti radost i lica gospođa koje su nas dočekale pjevajući zajedno sa župnikom vlč. Alojzijem Žlebečićem. Gledajući njihova radosna i zahvalna lica opazila sam djetinji sjaj u njihovim staračkim očima, baš poput Malog Isusa uz koji se čuo i tihi „hvala“. Mislim da je svatko od njih mogao osjetiti da nije sam, niti zaboravljen i da ima ljudi koji ipak misle na njih i koji im u ovom vremenu iščekivanja žele pružiti puno ljubavi i empatije, kako bi im nadolazeći Božić bio nadasve radostan, pun mira i Božjeg blagoslova. Posebno sam ostala ganuta kada smo posjetile nepokretne gospođe koje zbog svoje bolesti nikako ili jako rijetko izlaze iz svojih soba.

Nakon ovog posjeta staračkom domu, ali i kroz mnoge druge aktivnosti u predbožićnom vremenu shvatila sam da je moj Božić dobio jednu novu dimenziju. Iako slovi kao obiteljski blagdan, treba izaći iz svojih domova i radost Kristova rođenja podijeliti s drugima, prenijeti im svoju ljubav, prijateljstvo i pokazati im da nisu sami. Jer, kao što Sveto Pismo govori da je „vjera bez dijela mrtva“, čineći dobro ljudima ugađamo našem prijatelju Malom Isusu koji sa smiješkom gleda na nas jer činimo upravo ono što on od nas očekuje. Izađimo iz svojih domova, zagrlimo sve oko sebe, stisnimo im ruku i zapjevajmo s njima, pokažimo im da nisu sami jer će nam tada Božić biti blagoslovljen i sretan!

Sretan, radostan i blagoslovljen Božić!

Jasna Trčak, PMI

Župa sv. Ivana Krstitelja, Zagreb