Dana 21. veljače 2026. godine u kapelici „svetoga Josipa“ u Eisenstadtu održana je duhovna obnova za sestre sarajevske Provincije u milosnom vremenu Korizme. Na duhovnoj obnovi su sudjelovale s. M. Pia Pilić i s. M. Rita Oborović. Tema susreta bila je: „Značenje molitve u životu redovnice“.

Na početku susreta Željezanski biskup mons. Egidije Živković predvodio je, zajedno sa s. Piom i s. Ritom, klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u ozračju sabranosti i tišine. U toj jednostavnosti i miru sestre su obnovile svijest da je molitva prije svega pogled ljubavi – biti pred Gospodinom i dopustiti da On gleda nas.

Nakon klanjanja uslijedilo je slavlje svete Mise s nagovorom na zadanu temu. Biskup je u svojoj homiliji istaknuo kako je molitva razgovor s Bogom – poput djeteta koje jednostavno sjedi pred ocem. Ne radi se ponajprije o mnoštvu riječi ili osjećaja, nego o spremnosti srca. „Mi dolazimo na svetu Misu ne zato da bismo nešto činili za Boga, nego da bismo dopustili da Bog djeluje na nama“, naglasio je. Podsjetio je kako svaki poziv započinje Božjim pogledom, kao što je Isus pogledao Levija i pozvao ga da pođe za Njim. Molitva je izvor našega poziva; bez nje ne možemo istinski upoznati Boga ni plodno živjeti svoje poslanje. Posebno je istaknuo važnost tišine kao prvoga uvjeta zrele molitve – jer u tišini srce postaje raspoloživo za Božje djelovanje. Naglasio je kako na svetu Misu dolazimo kako bi Bog djelovao na nama, a ne da mi nešto činimo. U molitvi je Bog onaj koji prvi djeluje, a čovjek se otvara Njegovu djelovanju.

Govoreći o naravi molitve, istaknuo je da je molitva razgovor s Bogom, ali da nije samo govor, nego i slušanje. Često imamo pogrešno shvaćanje da u molitvi moramo stalno nešto izgovarati, dok je zapravo važno jednostavno biti pred Bogom, gledati Njega i dopustiti da On gleda nas.

Posebno je istaknuo važnost tišine. Za dobru i zdravu molitvu potrebna je tišina, jer se u tišini čovjek susreće sa samim sobom, svojim mislima i brigama. Iako ljudi često bježe od tišine, upravo je ona nužna kako bismo mogli čuti Boga.

Molitva traži i ustrajnost te strpljivost. Kao što vrtlar strpljivo čeka plodove svoga rada, tako i u molitvi trebamo biti vjerni i ne odustajati kada odmah ne vidimo plodove.

Biskup je također naglasio kako u molitvi učimo oprost i pomirenje, jer bez oprosta nema unutarnjeg mira. U molitvi tražimo da se ne ispuni naša volja, nego Božja, jer Bog najbolje zna što je za nas dobro.

Kao uzor istinske molitve i potpunog predanja istaknuo je Blaženu Djevicu Mariju, koja pokazuje da kontemplacija treba prethoditi djelovanju. Molitva nas vodi prema plodnom življenju vjere i vjernom izvršavanju našega poziva i poslanja.

Nakon duhovne okrjepe uslijedila je i zajednička tjelesna okrjepa u bratsko sestrinskom te radosnom ozračju.

U popodnevnim satima sestre su se uputile na Neusiedlersee, jezero u blizini Eisenstadta, gdje su u tišini i uz zvukove prirode nastavile meditaciju. U zajedničkom razgovoru promišljale su o Konstitucijama i Direktoriju Družbe, osobito X. i XI. poglavlju: „Molitveni život sestara“ i „Naša obnova u duhu pokore“, tražeći kako još dublje i vjernije živjeti svoje redovničko posvećenje.

Ova korizmena duhovna obnova bila je milosni dar Božji – vrijeme sabranosti, produbljenja molitve i jačanja sestrinskog zajedništva na putu vjernosti Kristu.

s. M. Rita Oborović