U srijedu, 8. kolovoza 2018. god. u „Kući Naviještenja“ u Gromiljaku, nadomak Sarajeva, 23 sestre Služavke Malog Isusa započele su duhovne vježbe pod vodstvom p. Marijana Zubaka, Misionara Krvi Kristove (CPPS). Tema duhovnih vježbi bili su „Isusovi znakovi u Ivanovom Evanđelju“,  na temelju kojih su sestre imale priliku preispitati svoj redovnički život, stavove, odluke, te se pripremiti za redovničko slavlje zavjeta na svetkovinu Velike Gospe.

Pater Zubak je kroz šest dana duhovnih vježbi govorio sestrama o sedam znakova koji upućuju na Gospodina i Njegovu poruku te njezino značenje za naš život.

Prvi znak kojeg evanđelist spominje jest čudo u Kani Galilejskoj – pretvaranje vode u vino. Prvo znamenje upućuje nas na poslušnost. Voda se promijenila u vino onog trenutka kada su sluge, na Marijin poticaj, učinili ono što im je Isus rekao, a naizgled nije imalo nikakvog smisla: napunili posude običnom vodom, zagrabili i odnijeli ravnatelju stola, ne znajući da će ta voda postati vino za kojim se čeznulo. Pater je naglasio da je poslušnost uvijek povezana sa slušanjem drugoga. Od velike je važnosti i pustiti Mariju u naš život, jer ona brine o nama kao o onim mladencima u Kani Galilejskoj.

Kroz razmatranje drugog znaka – ozdravljenje sina kraljevskog službenika, naglašeno je pitanje: koga ili gdje mi tražimo pomoć kada imamo neki problem? Važno je tražiti Božju riječ i vjerovati da je moćna učiniti i nemoguće.

Treće Isusovo znamenje govori o iscjeljenju uzetoga koji je 38 godina ležao kraj ljekovitog kupališta i čekao trenutak svoga ozdravljenja. Na Isusovo pitanje želi li ozdraviti, uzeti ne odgovara da želi, nego se žali na svoje stanje i činjenicu da nema nikoga tko bi mu pomogao. Drugi je kriv što on ne može ozdraviti. Pater je naglasio da treba obratiti pažnju na ovu činjenicu koja se tako često ponavlja i u našim životima: drugi je kriv! Potom je, skrećući pažnju na Isusovu zapovijed ozdravljenom da ustane i uzme svoju postelju, pater naglasio da svatko od nas ima neku „postelju“ koja je mjesto na kojem se skupljaju naši grijesi, loše navike i sl. Važno ju je prepoznati i čuti Gospodina koji govori: Eto, ozdravio si. Ne griješi više, da te što gore ne snađe!

U četvrtom znaku, u kojem Isus čudesno hrani veliko mnoštvo ljudi, sa dvije ribe i pet kruhova pozvani smo izdići se iz svog egoizma i brige o sebi i svojim potrebama. Isus ovo znamenje čini zbog svojih učenika, želeći ih poučiti kako je važnije da gledati na potrebe svojih bližnjih. Želio ih je „natjerati“ na razmišljanje kako riješiti problem: nema kruha za svih! Isus nas želi naučiti kako da gledamo kao On; da iziđemo iz sebe i da se stavimo u situaciju drugog čovjeka i brinemo za njegove potrebe.

Razmišljajući o petom znaku koji govori o ozdravljenju slijepca od rođenja, istaknuto je pitanje učenika: tko je kriv za stanje toga čovjeka – njegov grijeh ili grijeh njegovih roditelja? Svojim odgovorom Isus ide preko židovskog vjerovanja da je bolest kazna za grijeh, te poučava učenike da se sve to dogodilo zato da se Bog proslavi! Sve u našem životu može biti i treba biti prilika da se Bog proslavi, pa makar to bio najteži križ našeg života. Druga stvar koju je pater istaknuo jeste da Isus upućuje slijepca da ide u ribnjak „Siloam“ te tamo opere kal koji mu je stavio na oči. Put do ribnjaka „Siloam“ najvjerojatnije nije bio poznat slijepcu od rođenja, te je ova Isusova „naredba“ sadržavala veliki rizik za tog čovjeka: mora ići putem koji ne poznaje, tamo gdje se ne snalazi, ne znajući što ga tamo čeka! Time nas Isus poučava povjerenju i poslušnosti Njegovoj riječi! Koliko smo mi, kao redovnice, u stanju prepoznati Božju volju u odlukama svojih poglavara?

U šestom znaku Isus uskrisava Lazara koji je četiri dana bio u grobu. U ovom razmatranju je naglašeno da Gospodin ponekad čeka da „umremo“ i počnemo „zaudarati“ od naših grijeha, slabosti, životarenja, kako bi došao i rekao nam USTANI! Također je važno uočiti ulogu Lazarovih sestara, Marte i Marije, koje su svaka na svoj način, doprinijele tome da Isus dođe i probudi svoga prijatelja iz groba. Za sve njih Lazar je umro, ali Isus zna da on samo spava. To je slika našeg čestog stanja uspavanosti ili umrlosti zbog grijeha i nevjere.

Sedmi znak govori o Isusovu ukazanju učenicima nakon Uskrsnuća. To je znak Isusove stalne prisutnosti među nama. Radost učenika  nam govori o potrebi da budu s Isusom, o sigurnosti koju Njegova blizina i prisutnost daje svakom učeniku.

Posljednjeg dana duhovnih vježbi pater Zubak pozvao je sve sestre na dijeljenje iskustva, doživljaja s duhovnih vježbi, što se kome svidjelo, što je koga dotaklo. Bilo je jako lijepo vidjeti otvorenost sestara u dijeljenju blaga koje je svaka primila od Gospodina kroz proteklih 6 dana.

Milosni dani razmatranja i osluškivanja Riječi Božje zaključeni su u utorak, 14. kolovoza 2018. god., euharistijskim slavljem i pjesmom „Tebe Boga hvalimo“. Potom je uslijedio zajednički i svečani ručak u samostanskoj blagovaonici prilikom kojeg je u ime sestara zahvalnu riječ patru Zubaku uputila s. M. Nikolina Džavić, novakinja II. godine.

Okrijepljene milošću i zajedništvom sestre su zahvalile Bogu za sve primljene darove, za milosti kojima ih je pater Zubak vodio kroz spomenutih šest dana te se pripremile za slavlje redovničkih zavjeta u sarajevskoj prvostolnici Srca Isusova 15. kolovoza 2018. godine, kada će dvije postulantice stupiti u novicijat, dvije sestre novakinje položiti prve zavjete, jedna sestra juniorka obnoviti privremene zavjete na godinu dana, jedna sestra položiti doživotne zavjete, a tri sestre zahvaliti Bogu na 50 godina života i služenja u Družbi sestara Služavki Maloga Isusa. Neka sve prati zagovor sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera, čiju Jubilarnu godinu imamo čast i radost slaviti.

s. M. Pia Pilić, novakinja II. godine