U petak, 8. kolovoza 2014., okupilo se 26 sestara zagrebačke provincije Presvetog Srca Isusova i Marijina, u samostanu "Betlehem" na šestodnevne duhovne vježbe koje je, uoči svetkovine Velike Gospe predvodio fra Vuk-Antun Buljan. Među sestrama koje su sudjelovale bile su i ovogodišnje svečarice: novakinja s. M. Monika Maslač koja je ove godine primila redovničko odijelo, novakinje s. M. Kristina Maslač i s. M. Margaret Ružman koje su položile prve redovničke zavjete, sestre juniorke s. M. Martina Vugrinec i s. M. Marta Vunak koje su obnovile svoje zavjete na godinu dana te s. M. Darinka Špoljar koja je zahvalila Gospodinu na daru 50 godina proživljenih u redovničkim zavjetima.

Fra Vuk nam je kroz duhovne vježbe, razmatrajući Sveto Pismo, najvećim djelom Markovo evanđelje, pokušao dozvati u svijest važnost, smisao i temelje našeg redovničkog života kao dio Kristove objave. Krist nam svojim postupcima i riječima želi otkriti nas same, pa i kroz patnju koja nas sve prati. No ni jedna patnja nije patnja pojedinca već cijele zajednice. "Tako i tvoja bol, sestro, nije samo tvoja, već i moja i sviju nas." No bez obzira tko što govori i misli, mi moramo nadvladati svoju bol i krenuti dalje kako bi se ostvario Božji plan. Ta svaka patnja sa sobom nosi i posljedice – uskrsnuće! A iznad svega – dobronamjernost. Ona je okosnica našeg života. Tražiti dobro drugoga, a biti spreman čuti i prihvatiti istinu o sebi! Jesam li sposobna čuti istinu o sebi? Kakva je moja zajednica? Jesam li spremna izreći ono što je dobro za cijelu zajednicu želeći joj ozdravljenje? Jesam li spremna izgovoriti riječi ozdravljenja? Ako ih danas nemam, trebam k njima stremiti. Ta Bog zna i krivim crtama ispisati što je dobro!

Sve što imamo, Božji je dar! I oni s kojima živim, Božji su dar za mene! Jesam li toga svjesna? Ništa nije moje! Stoga je važno u životu se oslanjati na Krista. Božja Riječ je ta koja nas treba nositi i dok ne dobije smisao u našem životu ostat će samo ispričani događaj koji se dogodio. "Budi svjesna, sestro: Krist je s tobom! Krist je u tebi! Ti si hram Duha Svetoga! Osloni se na Krista! Ako nešto ne možeš, ne oslanjaj se samo na sebe i ne misli kako ne možeš već prepusti Kristu jer On može! Ako padamo u besmisao znači da se ne oslanjamo ni na koga već se samo vrtimo oko sebe! Ali budimo svjesne: život ne prestaje kada ja, ili ti, umreš; život se nastavlja, stoga ni ja ni ti ne možemo biti mjerilo... jedino Krist može. Pa ako se osloniš i na čovjeka, budi oprezna... čovjek ti može biti oslonac samo onoliko koliko je on sam oslonjen na Krista!"

Farizeji su od Isusa tražili znak ali ga nisu dobili. Zašto? Dobili su toliko znakova već do tog časa, ali ih nisu prepoznali. A mi? Vidimo li mi Božje znakove u svom životu? Svaki od nas znak je Božje ljubavi! I mi smo ti koji trebamo biti znak, a ne tražiti znak. Mi smo znak i dok to ne shvatimo, nećemo naći znak pa možda ćemo početi i sumnjati u Božju prisutnost. Ali ako vidimo sebe kao Božji znak, nećemo imati problema s drugima već ćemo lako moći ići naprijed, prema cilju. Tako i ljubav... Ljubav ne postoji i nećemo je naći ako je nema u nama. Samo dajući ljubav, možemo je naći!

Ako nam je Isus uzor, nije važno znade li tko o nama što smo učinili ni govori li o nama pozitivno ili negativno. Ne možemo biti gospodari drugima, ali možemo sebi! Preispitajmo se zašto nešto činimo? Što time želimo postići? Isusova pljuvačka u oči slijepcu, znak je iskrenosti, a istina je daleko dublja nego je možemo zamisliti. Važno je ići svojim putem, a to je put poslušnosti Kristu!

Bez Božje mudrosti, voziti kroz ovaj život je nemoguće. Ako želimo postići dobro, moramo biti jedno međusobno i jedno s Kristom. A biti jedno ne znači ništa drugo doli imati zajedničko mišljenje o svom životu, o zavjetima te biti svjesna gdje je tvoje mjesto u zajednici i tu biti sretna.

Put za Kristom, put je žrtve. Svaka žrtva pomaže nam živjeti život. Da nema žrtve, ne bi imali snage za život! Krist stoji iza svojih riječi i nikada ti neće dati da podnosiš više nego što možeš i On će sam nadoknaditi ono što tvojoj žrtvi nedostaje. Stoga, osloni se i slušaj Božju Riječ i Bog će ti otvoriti oči i tada, makar bila sam čitavi život, imat ćeš svoju duhovnost koja će te činiti radosnom i koja će te, kada budeš prolazila kroz boli i patnje, izgrađivati!

Duhovne vježbe su završile u srijedu, 13. kolovoza 2014., svečanim euharistijskim slavljem i Tebe Boga hvalimo, nakon kojeg se sestrama pridružila časna majka s. M. Radoslava Radek kako bi ovogodišnjim svečaricama uputila svoje čestitke, riječi podrške i poticaja na putu posvećenog života u našoj Družbi Služavki Maloga Isusa.

U četvrtak, 14. kolovoza 2014. u samostanu "Betlehem", sa užom obitelji naših sestara novakinja, svečano smo proslavile i dan ulaska u drugu godinu novicijata i primanja redovničkog odijela s. M. Monike, polaganja prvih zavjeta s. M. Kristine i s. M. Margaret, obnove zavjeta s. M. Martine i s. M. Marte te zahvalu za 50 godina života u zavjetima s. M. Darinke. Svečano euharistijsko slavlje predslavio je fra Vuk-Antun Buljan uz koncelebraciju svećenika iz župa naših slavljenica te duhovnika sestara na Kraljevcu. Provincijalka s. M. Katarina Penić-Sirak uputila je iskrene čestitke svim svečaricama i zaželjela im Božji blagoslov i zagovor Blažene Djevice Marije!

„Ono što su oči, uši i usta tijelu,

to su zavjeti siromaštva, čistoće i poslušnosti za redovništvo.“