Nije najvažnije da kronološki slijed teče, detaljne informacije sa sitnim zabilješkama, iako neke ne možemo preskočiti. Htjedoh navesti osvrt na darovano vrijeme u Međugorju  više u duhu zahvalnosti  primljenog dara otkrivajući vrhunske mogućnosti u čovjeku, njegovu plemenitost, pronalazak sebe, susret Boga i bližnjega i sreću za osmišljavanjem budućnosti.

Duhovni susret u Međugorju za Animatore iz sve tri provincije Družbe započet je razgovorom u Vrhovnoj upravi Društva Prijatelja Maloga Isusa (DPMI-a) već prije tri godine. Naša pročelnica splitske provincije pripremala nas je dva puta da se on dogodi po planu ali nam priroda i vremenska prognoza  nisu bili naklonjeni. Vjerujem da je Nebeska majka i Mali Isus imali ovaj treći termin u vidu koji se dogodio od 15. do 17. ožujka 2019. godine u Domu molitve u Međugorju. Dogovorne radnje marljivo je odrađivala ravnateljica Društva s. Anamarija Kesten a na terenima svaka pročelnica u svojoj provinciji. Tako je s. Dolores ne samo brinula za splitske članice animatora kako ih animirati, informirati , prijevoz organizirati, nego je brinula i za svećenike koji su nas obogatili Božjom riječju i bili na raspolaganju za sakrament pomirenja. A što bi bio susret bez njih, svakako pomalo okrnjen ?!

Petak poslije podne pružio nam je već prvo iznenađenje vidjevši mjesto gdje smo se smjestili. Svaki kutak smišljen, funkcionalan, neobičan. Nadasve osmjeh iz iskrenih srdaca, jer ljubavlju su nas dočekali domaćini gosp. Patrick i Nancy Latta. Svaka skupina imala je svog svetog zaštitnika. U središtu je čudesna kapelica Maloga Isusa a u dvorištu dominira kip Majke Božje. Na prvom dočeku u lijepoj zidnoj udubini je Gospa Žalosna kojoj je s.Dolores odmah ususret pošla kao svojoj zaštitnici. Asocijacije su se javljale na slugu Božjeg Josipa Stadlera jer najveći prostor posvećen je i Srcu Isusovu.

Iznenađenja smo nastavili u župnoj crkvi sv. Jakova koja nam je nebo pružilo kroz molitvu krunice, sv. Misu i križni put. Nije nikome bilo dugo, kako bismo ono po ljudskoj slabost nekad rekli. Večera  po međugorski za nas je bila normalna; korizmeni petak, jasno kruh i voda! I nizalo se iznenađenje a uslijedilo je svjedočanstvo naših domaćina, pronalaska smišljenog obraćenog života po neprolaznim vrednotama.

Slijedećeg dana ,u  subotnje jutro,  bila je jutarnja molitva koju je predvodila s.Danica sa PMI-a sarajevske provincije. Tada je s. Anđelina Perić savjetnica iz Vrhovne uprave Družbe sestara, pozdravila nazočne prenijevši pozdrav od č. Majke s. Marije Banić.  Gospin dan ispunjen je prijepodne predavanjima koja su svojevrsna meditacija. Naši splitski sveučilišni profesori dr. don Hrvoje Relja i dr. don Marko Trogrlić obogatili su nas Božjom riječju a ujedno svaki trenutak slobodnog vremena su ispovijedali tko je trebao. Njihov put do svećeništva i uvod ukratko je najavila  s. Dolores te zahvalila na koncu u ime ravnateljice Društva i Vrhovne uprave Društva PMI-a.

Meditaciju na temu: POZIV NA UMIRANJE SEBI I RAST U KRISTU održao je don Hrvoje te povezao sa Isusovom kušnjom u pustinji: Bitne su tri kušnje koje nas trajno prate u životu kroz varijacije:1. glad,   2. laž- sotona sebi pripisuje moć,  3. hajde zadivi ljude -skoči  dolje … Kušnja je sredstvo s kojom možemo zaslužiti nebo, naglasio je don Hrvoje. Biti hrabar i odlučan u kušnji može samo onaj tko računa na milost Božju. Kušnja je je sredstvo pročišćenja, sredstvo našeg duhovnog napretka. Kušnja nas uči da se oslanjamo na Boga a ne na vlastitu snagu. U trim kušnjama prepoznajemo : nestrpljivost, oslanjanje na materijalno, i privlačenje pažnje. Krist nas podsjeća da nitko nije moćniji od Boga pa ga mi molimo da nas provede kroz napast da se pročistimo i pobijedimo s Njim. Samo onaj koji nas je stvorio može ispuniti našu pustinju milošću i ojačati nas u kušnji naglasio je vrlo odlučno don Hrvoje. Da bismo računali na pomoć Božju, potrebna nam je velika poniznost.

 Slijedila nakon odjeka prve, druga meditacija DUHOVNOST MALENIH, koju je održao don Marko. Put malenosti  ide preko svakodnevnog životnog puta gdje svoje padove korigiramo u sakramentu ispovijedi, uvijek rađajući se silom Duha odozgor.. Boga možemo susresti klanjajući se pred betlehemskom špiljom, klanjajući se u poniznosti. Put malenosti vodi nas do duhovne zrelosti. Bog je postao malenim djetetom, prošao osude, odbacivanja, siromaštvo, težinu križa, padao pod križem, ali ustajao do Kalvarije nakon koje je sinula zora Uskrsnuća. Uzeo je naše slabosti da bi nas osnažio. I pšenično zrno mora umrijeti da bi donijelo plod. Naglasio je don Marko put malenosti i jednostavnost po uzoru sv. Male Terezije od Djeteta Isusa. Također nam je preporučio ponovno pročitati njezin život, Povijest jedne duše. Istaknuo je sredstva na putu polaganja ispita malenosti i poniznosti a to su ; post, molitva, šutnja u meditaciji Božje riječi, Euharistija. To je naša snaga pa i kroz pustinje života možemo biti radosni jer nismo sami. Krist s nama hodi i uči nas putu svome, u malenosti i jednostavnosti koja sja u tami ovog svijeta.

Nakon meditacije koja nas je ohrabrila, ojačani  novom snagom pratili smo Isusa na Križnom putu moleći i penjući se na brdo Križevac. Križni put vodila je s. Dolores sa splitskim animatorima uz tekst fra Slavka Barbarića koji je na 13. postaji na Križevcu moleći preminuo 2000. godine. Čudo je zaista bilo vidljivo da su se svi ustrajno penjali, molili, i bez umora. Bog je veći od našeg srca ! Hodeći zanosna koraka, usprkos naporu nastavili smo duhovnu snagu primati moleći Gospinu krunicu, slaveći Euharistiju,  slušajući oratorij župnog zbora Marijina Uznesenja iz Jelse sa otoka Hvara, koji su došli sa svojim župnikom don Stankom Jerčićem koji je također naš član Društva PMI-a. Mons. Hoser , izaslanik sv. Oca, budno je pratio pjevanje koje je dijelom i scenski prikazano  pod vodstvom dirigenta Slavka na visokoj umjetničkoj razini. Ujedno je zadivljen te ih na koncu pohvalio da su napjevi koji su objedinjeni u oratorij „ Za Križem“ i pod Unescom. Uslijedio je meditativni smiraj kroz klanjanje pred Presvetim do 22 sata. I zanimljivo: nitko nije umoran i svi budni, sjaj u očima koji je plod ispunjenosti milostima. Vjera je čudo. Zabljesnilo je Božje lice i njegova prisutnost u srcima ljudi. Sreli smo Boga, osjećao se taj susret. DVA SUSRETA, Boga i čovjeka !  Bog i čovjek su Prijatelji, stalno se tražimo iako smo jako blizu jedan do drugoga .

Nedjelja jutro, put nas vodi na brdo ukazanja moleći krunicu koju je predvodila s. Emanuela sa PMI-a iz zagrebačke provincije. Moleći kod Gospina kipa na brdu s. Dolores ostavila je kod nogu Majke Božje sliku našeg sluge Božjeg Josipa Stadlera da Majka zagovara za njegovu što skoriju  beatifikaciju. Ta gesta nekima je orosila oči . Središnji dio dana druge korizmene nedjelje bilo je Euharistijsko slavlje koje je u župnoj crkvi slavio don Stanko Jerčić a pjesmom obogatio Jelšanski zbor.  

U Kući molitve zajedništvo za ručkom u raspjevanom trenutku čestitali smo gosp. Patriku Imendan. Zahvalnost je od svih izražena na različite načine , kako Majci Mariji, Isusu, tako i domaćinima Nancy i Patricku. Naša s. Dolores je uz nadahnute riječi u ime naše Provincije PMI-a darovala veliku kamenu krunicu i naglasila simboliku jer ih je krunica spasila i dovela u Međugorje. Svakom članu „ posade“ uručili smo znak pažnje. Zanimljivo nitko na koncu nije bio umoran, što je plod nutarnje snage i radosti koju smo primili na ovoj duhovnoj obnovi. Zahvalnost je dimenzija i religioznosti i plemenitosti. Osobno bi se SVIMA zahvalili u ime nas iz Splita koji su dali bilo koji doprinos dogođenoj duhovnoj obnovi Animatora  Društva PMI-a, sestara( bilo ih je 7) i drugih nazočnih. Posebno našoj pročelnici koja se neumorno trudila da sve bude na zajedničko i pojedinačno duhovno dobro.

Vesna Mamić  i  Ivan Zvonimir Brkić, PMI-a  - Split