U nedjelju 27. listopada 2013. godine dvije članice Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, sarajevske Provincije Bezgrješnog Začeća BD Marije, s. M. Liberija Filipović i s. M. Ana Uložnik primile su misijski križ po rukama mons. dr. Tome Vukšića – vojnog ordinarija u BiH.

Svečano Euharistijsko slavlje u sarajevskoj prvostolnici predslavio je zlatomisnik mons. dr. Mato Zovkić, uz koncelebraciju vojnog ordinarija u BiH mons. dr. Tome Vukšića, koji je uputio prigodnu riječ i predao sestrama misijski križ. Uz vojnog ordinarija u BiH koncelebrirali su nacionalni ravnatelj PMD BiH don Ivan Štironja, nacionalni ravnatelj RH vlč. Antun Štefan, generalni tajnik BK BiH – mons. Ivo Tomašević, don Pavo Šekerija – dijecezanski ravnatelj PMD, vlč. Josip Tadić ravnatelj PMD pri vojnom ordinarijatu u BiH i još dvanaest svećenika.

Na početku misnog slavlja nove je misionarke pozdravio predsjedatelj misnog slavlja – mons. Zovkić izražavajući radost zbog sestara misionarki koje su nastavak Crkvenog poslanja. Misna čitanja navijestile su nove misionarke s. Liberija Filipović i s. Ana Uložnim. Posebno snažno odjeknule su riječi 2 Tim 4,6 „prispjelo je vrijeme moga odlaska“, jer ih je izrekla s. Ana koja uskoro odlazi u Haiti.

Nakon evanđelja nacionalni ravnatelj PMD BiH – don Ivan Štironja – predstavio je Republiku Haiti u koji odlaze sestre misionarke, zatim se obratio misionarkama rekavši: „Hvala vam što preko vas i vaše zajednice vidimo otvorenost Vrhbosanske mitropolije, i uopće Crkve u Hrvata, prema potrebama Opće Crkve. Promatrajući vas dvije, uočavam iskustvo i mladost. Potrebno je i jedno i drugo, a jedinstvo toga dvoga osobito. Isus je obećao prisutnost tamo gdje se dvoje ili troje sabiru u njegovo Ime. Zajedno i za jedno – s istim ciljem, pođite s Isusom i s Gospom. Nošene evanđeljem, u sjeni Isusova križa […]. Želimo vam da budete misionarke koje prema riječima vašega utemeljitelja Sluge Božjega Josipa Stadlera: Imaj(u) prema Bogu srce djetinje, prema bližnjemu srce materinje, prema sebi srce sudačko.“

Nakon pozdravne riječi don Ivana Štironje vojni je ordinarij uputio vjernicima svoju pastirsku riječ u kojoj se najprije obratio zlatomisniku mons. dr. Mati Zovkiću, a potom misionarkama koje „mole blagoslov Crkve, u kojoj žele, i u ime koje žele ostvarivati ovu svoju plemenitu nakanu.“ Sestrama misionarkama Biskup je kazao: „Danas primate misionarski križ. Tako se to kaže! A zapravo, vi ćete primiti lik Krista na križu, Krista vjernoga čak i usred strašne patnje. Moglo bi se tumačiti, da bi križ bio samo znak i mjesto zločina i mržnje, kad na njemu ne bi bilo lika Krista, vjernoga volji Očevoj. To jest, s likom takvoga Krista, križ, od znaka zločina i mržnje, pretvara se u mjesto i znak neizmjerne božanske ljubavi i vjernosti.“ Na kraju propovijedi Biskup je poručio sestrama: „Drage sestre! Propovijedajte Krista raspetoga i uskrsloga, Božju silu i Božju mudrost, Spasitelja svijeta, koji neka vas učini vjernim navjestiteljicama Evanđelja i svjedokinjama svoje ljubavi u svijetu! Amen!“

Uslijedila je zatim predaja misijskog križa s. M. Liberiji Filipović i s. M. Ani Uložnik. Sarajevskom prvostolnicom snažno su odjekivale molitve blagoslova misijskih križeva, u kojima se između ostaloga kaže: „Upravi dakle svoj pogled, Gospodine, na ove tvoje službenice koje odlaze u daleke zemlje zaštićene znakom križa svetoga, da budu navjstiteljice spasenja i mira. Svojom desnicom upravljaj, Gospodine, njihove Korake, a snagom svoje milosti obnavljaj njihov duh, da ih ne nadvladaju teškoće koje ih očekuju. Neka njihove riječi budu odjek Kristova glasa, da oni koji ih budu slušali budu privučeni posluhom Evanđelja. Ulij u njihova srca Duha Svetoga, da budu sve svima, da bi k tebi, Oče, privukle mnogu djecu, koja će ujedinjena u tvojoj Crkvi nikada ne prestajući tebi pjevati hvale. Po Kristu Gospodinu našemu.“ Biskup je zatim predao misijski križ s. M. Liberiji Filipović i s. M. Ani Uložnik koje su ga uzele, poljubile i stavile oko vrata. Tako su misionarke uz medaljicu s likom maloga Isusa stavile i misijski križ. Biskup i nacionalni ravnatelji PMD BiH i RH čestitali su misionarkama, nakon čega je nastavljeno misno slavlje.

Na kraju misnog slavlja nove je misionarke pozdravio don Pavo Šekerija – dijecezanski ravnatelj PMD izražavajući radost zbog njihovog odlaska u misije, kao i zahvalnost Bogu za redovničku zajednicu sestara Služavki Maloga Isusa u kojoj su nikla dva misijska zvanja. Misionarke je preporučio zagovoru sv. Male Terezije zaštitnice misionara, kao i zagovoru sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera – misionara Bosne i Hercegovine i utemeljitelja Družbe sestara Služavki Maloga Isusa.

Svoju riječ nazočnima je uputio i zlatomisnik mons. dr. Mato Zovkić koji je zamolio Božji blagoslov i vodstvo novih misionarkii dodao: „S. Liberiji i s. Ani, koje će u misijama predstavljati katoličku otvorenost i univerzalnost svoje družbe i naše nadbiskupije, želim Božji blagoslov u nastavku redovničkog svjedočenja.“

Nakon misnog slavlja nastavljeno je slavlje u samostanu sestara Služavki Maloga Isusa Egipat. Slavlju su nazočili vojni ordinarij u BiH – mns. dr. Tomo Vukšić, nacionalni ravnatelji PMD BiH i RH – don Ivan Štironja i vlč. Antun Štefan, mons. Ivo Tomašević – generalni tajnik BK BiH, mons. dr. Pavo Jurišić – dekan KBF-a i postulator kauze sluge Božjega nadbiskupa Stadlera, don Pavo Šekerija – dijecezanski ravnatelj PMD, vlč. Josip Tadić ravnatelj PMD pri vojnom ordinarijatu, don Željko Majić, roditelji, sestra i rodbina s. Ane Uložnik, sestra i rodbina s. Liberije Filipović, te mnogobrojne sestre Služavke Malog Isusa sarajevske Provincije. Za vrijeme zajedničkog objeda nazočnima se obratila provincijska glavarica – s. M. Admirata Lučić – koja je pročitala dopis vrhovne glavarice Družbe – s. M. Radoslave Radek – kojim daje dozvolu za odlazak sestara u misije. Potom je pokazala dopis nadbiskupa iz Port-au-Prince – mons. Giure Poulard-a o djelovanju naših sestara u njegovoj nadbiskupiji.

Govor provincijske glavarice – s. M. Admirate Lučić 

„Hranjene evanđeoskim naukom, učiteljstvom Crkve  i  pravilima Družbe Sestre Služavke Maloga Isusa naše sestre Liberija Luca Filipović i sestra Ana Uložnik su osjetile u duši želju da navijeste i svjedoče Isusovu ljubav narodima  i krajevima koji ne poznaju Spasitelja svojih duša.

Sestra Liberija Filipović je prije šest godina uputila zamolbu Provincijskoj upravi za odlazak u misije. Opetovano je tražila odgovor na zamolbu što je Provincijska uprava je ozbiljno shvatila imajući u vidu 138 članak naših Konstitucija. Ove godine je u više navrata spominjala i sestra Ana Uložnik kako bi rado pošla u misije. Tu je želju potkrijepila pismenom zamolbom. Na obadvije molbe Provincijska uprava je odgovorila pozitivno, te je sve dostavila Vrhovnoj upravi na razmatranje i odluku.

Kako bi sestrama omogućile djelovanje u misijskim područjima pratile smo događanja u Crkvi i molile da nas Dijete Isus dovede u mjesto gdje želi biti proslavljen. Između više mogućnosti i lokacija prevagnula je misija u sirotištu u Haiti. U nadbiskupiji Port-au-Prince, svećenik hrvatskog porijekla velečasni Giordano Belanich, koji djeluje u HKM u New Jersey, je u Bon Repos (prtiferija Port-au-Prince) osnovao centar Alojzije Stepinac za prihvat djece bez roditelja. Tu se nalazi 48 napuštene djece. Velečasni Belanich kaže kako većina njih ne bi bili živi da nisu primljeni u Centar. Našu zajednicu je pozvao da se zauzmemo za njih i da ih odgajamo. Pismenu zamolbu za dolazak sestara uputio je 24. kolovoza o.g., a zatim smo dobile i službeni poziv nadbiskupa Guire Poulanda da sestre karizmu sluge Božjeg Josipa Stadlera žive i u njegovoj nadbiskupiji. Časna Majka Radoslava Radek nam je 16. rujna 2013. dala odobrenje da sestre mogu poći u misiju u Haiti i ostvariti svoje misijski poziv.

U ovogodišnjoj poruci za svjetski misijski dan sveti otac Franjo se poziva na papu Benedikta XVI koji je kazao (Verbum Domini 95) kako je „misionarski polet jasan znak zrelosti crkvene zajednice“.

Vrijeme koje živimo je obilježeno Godinom Vjere i  Utemeljiteljevim obljetnicama života. Svjetlo dana ugledao je prije 170 godina a svjetlo vječnosti prije 95 godina. Koliko se samo za nas zauzima kod Gospodina! Nije li u tom ozračju i u sjeni njegova sveta života rastao misionarski polet naših sestara. U vašoj vjeri, drage sestre, klice su milosti vjere što ste primile od svoji dragih roditelja. Tu klicu su njegovale i zalijevale mnoge osobe-dobročinitelji vašega duhovnoga i tjelesnoga života. Otvorena su vam Vrata vjere da i vi možete drugima otvarati ista ta vrata. Kako je to divan poredak od Boga višnjeg zasnovan!

Napisao mi je jednom velečasni Belanich kako u sestrama koje dolaze na Haiti, a tako i u Družbi više ništa neće biti isto. Otvorit će nam se i podariti jedan novi svijet i u njemu ćemo primiti nove milosti nosive za novost života.

Mislim da je upravo tako, od danas ništa više nije isto…Neka sveti Rafael Arkanđel vodi i prati naše sestre na putu prema ad genetes, i neka ih upućuje uvijek kako će proslaviti Oca i navijestiti Isusa Spasitelja svih ljudi. Mi ćemo Vas pratiti molitvom uvijek.“

Pri kraju ručka misionarkama i svim nazočnima uputio je svoju riječ nacionalni ravnatelj PMD RH – vlč. Antun Štefan – podsjećajući na Isusove riječi „siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek“ Iv 12,8 nakon čega je dodao: „Važno je da se koncentriramo na Isusa. Siromaha o kojima ste pričali ima jako puno, i ovdje ih ima puno. Dakle, nisu siromasi jedini cilj. Cilj je Isus Krist, a onda će siromasi doći na prvo mjesto.“ Podsjetio je kako Sveti Otac uči da Crkva nije humanitarna ustanova, te dodao da mi idemo kao Kršćani – vjernici, oni koji vjeruju u Isusa Krista. Kazao je zatim: „Samo u toliko ukoliko naše sestre znadnu imati Isusa prvoga, moći će biti stvarno u službi siromaha. Jer ako se puste bez Isusa, siromasi će biti toliko zahtjevni da više neće moći. Bez Isusa se ne može biti misionar!“ Potaknuo je sestre misionarke da se međusobno slažu i pomažu, kako bi mogle živjeti svoje redovništvo. Konstatirao je da nije lako biti misionar. No, podsjetio je da smo svi mi uz njih i da smo ponosni što su tako hrabre, jer „Misionari su trubaduri Isusove ljubavi. To su heroji naše vjere!“ Potaknuo ih je da čuvaju svoje zajedništvo i da si budu dobre. Poručio im je: „Prvo idite moliti, a onda idite sve drugo raditi.“ Podsjetio je kako je Crkva oduvijek mudra, te govori: prvo moli, pa onda radi! Stoga je poručio: „Nemojte se dati prevariti drugačijim načinom.“ Ustvrdio je da mnogi rade bolje od nas, ali vi idete kao redovnice Maloga Isusa da posvjedočite nježnost djeteta Isusa. Pri kraju svoga govora dodao je: „Kad vam bude teško sjetite se da smo mi uz vas. Nećemo vas i ne možemo zaboraviti, jer vi ste naš najbolji dio!“

Zahvalne Bogu za naše sestre misionarke nastavile smo druženje s njima i njihovom rodbinom.