Homilija Papina izaslanika zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, Velehrad, 5. srpnja 2013.

Homilija Papina izaslanika zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, Velehrad, 5. srpnja 2013.

Uzoriti gospodine Kardinale, draga braćo nadbiskupi i biskupi, prezbiteri i đakoni, dragi redovnici i redovnice, dragi hodočasnici iz domovine i inozemstva, kao i televizijski gledatelji i slušatelji radija, predraga braćo i sestre u Kristu!

1. Danas sam ovdje u Velehradu, u drevnom sjedištu Velike Moravske, na ovom slavlju kao izvanredni izaslanik Svetog Oca, a zajedno s vama kao hodočasnik u ovom značajnom europskom svetištu.
Kao delegat Svetog Oca, želim posvjedočiti Papinu blizinu (blagonaklonost) dragoj Crkvi u Republici Češkoj. Naš papa Franjo raduje se proslavi 1150. (tisuću sto pedesete) obljetnice providonosnog dolaska svetih Ćirila i Metoda u Veliku Moravsku te sve nazočne na ovome slavlju od srca pozdravlja i blagoslivlja.
Nalazimo se na svetom tlu na kojem su solunska braća Ćiril i Metod, na poziv kneza Rastislava, započela svoje apostolsko poslanje među Slavenima. Ovdje se nalazi i grob biskupa Metoda. Ovo mjesto našega hodočašća prepuno je značenja, jer se ovdje dotiču korijeni kršćanstva među Slavenima.

2. Draga braćo i sestre, potrebno je hodočastiti u Velehrad, u Moravsku, da bismo zahvalili za Isusovo Evanđelje i za one koji su nam po apostolskoj službi navijestili istinu o Bogu i čovjeku.
Evanđelje (Lk 10, 1-9), koje nam je danas naviješteno, veoma je znakovito. U broju sedamdeset i dva simbolički se nalaze svi narodi na zemlji. Dakle, Kristova poruka je univerzalna, ne isključuje nikoga, štoviše svi su narodi pozvani na izgradnju Božjega kraljevstva.
Apostoli su poslani dva po dva, kako bi njihovo svjedočanstvo bilo istinito i kako bi si mogli uzajamno pomagati. Djelo naviještanja Evanđelja nije djelo pojedinca, nego ono raste iz zajedništva i prema njemu vodi. Osim toga, Isus svoje učenike – bez imalo zavaravanja i lažnih obećanja – šalje "kao janjce među vukove", pri čemu slabost i poniznost predstavljaju važne oslonce kršćanskoga poslanja. Samo ako smo janjci moći ćemo pobjeđivati; ako pak postanemo ono što slikovito predstavlja vukove, udaljujemo se od Isusa koji je naš Pastir.
Nadalje, učenici sa sobom ne trebaju nositi ništa. Naša je snaga u Isusu i u slobodi kojom nas je Isus obdario, u nenavezanosti. Bilo kakva traženja zemaljske sigurnosti, vrijednosti, važnosti u logici svjetske moći postaju opasnost da zaniječemo Kristov križ. Ako naše poslanje ne usvoji takav način, lako postaje nekom vrstom poduzetništva, predstave ili propagande.

3. Sveta braća Ćiril i Metod su svojim životom učinila najljepši prijevod Evanđelja. Znamo da upravo ljudi vođeni vjerom, koji su spremni živjeti Kristovu ljubav, ostavljaju najvidljivije tragove u srcu čovjeka i povijesti naroda. Te tragove danas ne prepoznaju samo vjernici, nego ih mogu razumjeti ljudi svakoga vremena i kulture.
Dok zazivamo svjetlo Duha Svetoga u traženju putova nove evangelizacije, sveta Solunska braća su i nama primjer i nadahnuće. Oni nisu odstupali od evanđeoskih načela. Budući da nisu izopačili Božju riječ niti su propovijedali sami sebe (usp. 2Kor 4, 1-2.5-7), morali su trpjeti i nepravedne optužbe i poniženja. No, to je uvijek tako s Evanđeljem. A tko god želi biti kršćanin s time mora računati, jer je to pravilo, a ne iznimka.

4. Draga braćo i sestre, potrebno je hodočastiti ovamo u Velehrad, da bismo zahvalili za baštinu koju su nam ostavili sveti Ćiril i Metod i da bismo bolje upoznali važnost kršćanstva u životu i kulturi slavenskih naroda. Ne možemo razumjeti našu povijest, bez poznavanja uloge koju je imala i ima kršćanska vjera u životu ljudi.
Sveti Ćiril i Metod su se u navještaju Isusa Krista susreli s pitanjima jezika i kulture. U evangelizaciji su svojom nadarenošću stvorili kulturnu cjelinu na temelju Svetoga pisma spajajući vjeru, jezik, pismo, obred i kulturu. Sveta braća nisu novim pristupom prekinula postojeće, nego su gradili i poboljšali ono što su zatekli. Bila im je poznata važnost identiteta, kao i specifičnosti pojedinih naroda, a jednako tako i važnost zajedničke vjere u krilu Crkve koja povezuje i počiva na zaglavnom temelju – Isusu Kristu.
U sadašnjim okolnostima u kojima živi Europa i europski narodi poruka ove dvojice zaštitnika Europe nije izgubila svježinu. Oni nas i danas uče kako graditi zajedništvo europske obitelji poštujući posebnosti pojedinih naroda i njihovih kultura.
Zato se u Velehradu, gdje je blaženi papa Ivan Pavao Drugi prepoznao jedan od zaglavnih kamena europskoga jedinstva, utječemo moćnomu zagovoru svetih zaštitnika Europe, moleći ih da nam izmole snagu za vjerodostojno življenje Evanđelja i milost ujedinjenja svih Kristovih vjernika.

5. Draga braćo i sestre, danas sam ovdje s vama i kao zagrebački nadbiskup, hodočasnik iz Hrvatske. Prvi biskup zagrebački bio je biskup Duh u jedanaestom stoljeću, za kojega povijesni spomen govori da je bio po narodnosti Čeh. Od tada pa sve do današnjih dana postoji neprekinuta veza između hrvatskoga i češkoga naroda, do te mjere da bi naša kultura bila uvelike osiromašena bez čeških velikana duha ili pak bez susretišta na kojima su se nalazili Česi i Hrvati. Mnogi su ljudi i događaji ispreplitali povijest naših dvaju naroda, a u temelju je toga zajedništva duhovnost koju je najviše oblikovala kršćanska Radosna vijest.

6. Ispunjeni zahvalnošću za darove Božje dobrote, nalazimo se ispred bazilike Blažene Djevice Marije na nebo uznesene i svetih Ćirila i Metoda u Velehradu. Sveta solunska braća, koja su u devetom stoljeću došla u Veliku Moravsku iz Bizanta, nisu postavila ovdje samo temelje kršćanske vjere, nego i marijanske pobožnosti.
Pomoć i zaštita Blažene Djevice Marije pratila je vaš narod i u daljnjoj i bližoj povijesti, posebno u trenucima kad ste bili suočeni s mukom i križem. Značajna je činjenica da jedan narod, kada se nađe u teškoćama, osjeti posebnu povezanost s Kristovom Majkom, te mu ona postaje znak nade i utjehe. Tako je bilo u mojoj domovini Hrvatskoj, tako je bilo i u Moravskoj, Češkoj i Šleskoj. Stoga i danas sve, a osobito naše kršćanske obitelji, preporučujemo nebeskoj zaštiti Presvete Bogorodice Marije.

7. Draga braćo i sestre, ovo je slavlje velika zahvala i velika molitva Gospodaru žetve da pošalje radnike u žetvu i da, prema riječima Apostola naroda, Božja slava zasja na licu Crkve, jer znamo da "vjernost Gospodnja ostaje dovijeka" (Ps 117, 2).
Neka Bog blagoslovi vas, vaše obitelji, vašu domovinu i sve ljude dobre volje! Amen.