Filip Botica (brat s. Marice i pok. s. Trpimire) preminuo je 14. siječnja , a pokopan 17. siječnja u rodnoj župi Ruda. „Kad se rodio, ( 12. 11. 1949.g) još se osjećao miris paljevine kuća, krvi poubijanih i ubijenih braće i sestara ( njegove 4 sestre koje su rođene prije njega su ubijene, a majka ranjena), sumještana ovdje pored rijeke Rude“, rekao je don Branimir njegov rođak, koji je predvodio misno slavlje i sprovodni obred. U kratkim crtama opisao je njegov mukotrpan život u podizanju i odgoju svoje djece. Svjedočio je o njegovoj čvrstoj vjeri, ljubavi prema Bogu, Crkvi, obitelji i Domovini.

Cijeli radni vijek bio je zaposlen na hidrocentrali radeći teške poslove. Kod izgradnje hidrocentrale njegovoj obitelji i obiteljima susjeda oduzete su mlinice  u kojima su priskrbljivali za kruh svagdašnji. Životni križ nosio je strpljivo, crpeći snagu od Gospodina, kojemu se svakodnevno molio i tako svoju djecu odgajao.

Na ispraćaju pok Filipa uz rodbinu, brojne mještane i svećenike,  bile su nazočne i naše sestre iz bližih zajednica. S. Marica se zahvaljuje ovim riječima: “ Provincijskoj glavarici s. Anemarie Radan, sestrama iz moje zajednice Šine i svim drugim sestrama koje su došle na ispraćaj moga brata Filipa od srca zahvaljujem. Hvala svim svećenicima, rodbini , njegovim prijateljima, mještanima cijele Rude, kao i prijateljima  njegove djece: Šime,  Trpimira i Ante.“

s. Marica i obitelj pok. Filipa