U subotu, 3. rujna 2022. okupile smo se mi, sestre Zagrebačke provincije Presvetog Srca Isusova i Bezgrešnog srca Marijina, iz različitih zajednica na Danu Provincije. Pridružili su nam se naša vrhovna glavarica s. M. Marija Banić i župnik župe sv. Ivana Krstitelja u Novoj vesi vlč. Ivan Lastovčić, što nam je posebno drago.

U jutarnjim satima došle smo u provincijalnu kuću u Novu ves, gdje smo zajedničkim doručkom započele ovaj prekrasni dan. U 8 h krenule smo autobusom prema Krapini. Sve nas je srdačno pozdravila naša provincijalna glavarica s. M. Emanuela Pečnik te nam ispričala priču „Sedam prutova“, želeći naglasiti važnost našeg sestrinskog zajedništva i sloge. Nastavili smo s Jutarnjom molitvom časoslova.

U Krapini, u samostanu sv. Katarine, nas je dočekao fra Franjo Tomašević, gvardijan. Zaželio nam je dobrodošlicu te smo se nakon kratke okrepe uputili u crkvu sv. Katarine, gdje smo molili molitvu Srednjeg časa i slavili sv. Misu. Misu je predslavio vlč. Ivan Lastovčić, uz koncelebraciju fra Franje, koji je propovijedao. Euharistijsko slavlje svojim je sviranjem uzveličala s. M. Katarina Penić-Sirak,  a liturgijska čitanja i molitvu vjernika su nam navijestile naše sestre novakinje s. M. Darija Filipančić, s. M. Josipa Katanec-Makaj i s. M. Nikolina Cvitanović te kandidatica Marta Kovačević. Fra Franjo se osvrnuo na Riječ Božju koju smo čuli, naglasivši koliko je svijest o ljubavi važnija od vršenja propisa. Iznio je i primjer žene koja je došla sv. Vinku žaleći se kako se ona i muž stalno prepiru, pa joj je sv. Vinko dao vode iz bunara da drži u ustima svaki put kad muž dođe kući. Nakon nekog vremena zahvalila mu je jer su se njihovi odnosi bitno popravili. Hvalila je tu čudesnu vodu, a svetac je naglasio kako je za to zaslužna njena šutnja, koju je pomoću vode postigla. Zaključio je da je šutnja važna, ali moramo i progovarati - progovarati svojim životom. Na kraju nam je rekao nešto o sv. Grguru Velikom, papi, čiji smo spomendan slavili. Nakon euharistijskog slavlja fra Franjo nas je prepustio vodstvu g. Željka koji nam je opisao i pokazao detalje u crkvi sv. Katarine te nas proveo kroz samostansku knjižnicu i muzej.

Uslijedio je ručak u samostanskoj blagovaonici. Protekao je u opuštenom raspoloženju, uz pjesmu, a pridružio nam se i krapinski gradonačelnik g. Zoran Gregurović, koji nas je također srdačno pozdravio i zaželio nam dobrodošlicu. Zahvalne smo mu što nam je omogućio razgledavanje Muzeja krapinskih neandertalaca koje je uslijedilo nakon ručka i kratkog odmora. U muzeju smo mogle vidjeti povijest poznatog svjetskog nalazišta te prikaz postanka svijeta i čovjeka.

Kratko smo obišli župnu crkvu koja pripada ocima franjevcima u Đurmancu te smo se uputili prema Spomen obilježju u Maceljskoj šumi, gdje su pokopani ubijeni hrvatski vojnici i civili tijekom 1945. koji su sudjelovali na Križnom putu od Bleiburga prema Krapini i Zagrebu. Kraj spomen obilježja podignuta je crkva Muke Isusove.

Ovaj lijepi dan okrunili smo hodočašćem Majci Božjoj Jeruzalemskoj na Trškom Vrhu. Kipić Majke Božje donio je iz Svete zemlje franjevački brat fra Joakim. Darovao mu ga je jedan franjevac, položivši ga prije toga na Isusov grob. Fra Joakim je kipić donio u kuću svog brata Nikole Balagovića koja je izgorjela u požaru, a kipić je čudesno očuvan. Postavili su ga nakon toga u šuplje drvo oraha, gdje je počelo veliko štovanje Majke Božje Jeruzalemske te je s vremenom izgrađena prekrasna crkva. U crkvi smo izmolili lauretanske litanije i zapjevali „K suncu prosi saka roža“. Okrijepili smo se kolačima koje su pripremile naše vrijedne sestre s. M. Nada Juratovac, s. M. Beatis Čajko i s. M. Jelena Burić. Ispunjene snažnim dojmovima čitavog dana, krenule smo iz Trškog Vrha prema Zagrebu. Putem smo izmolile Gospinu krunicu i Večernju molitvu časoslova. Molitvu je pripremilo Vijeće za duhovnost naše Zagrebačke provincije. Radosno smo se rastale u provincijalnoj kući u Novoj vesi, odakle smo i krenule, do nekog novog zajedničkog susreta.

Zahvaljujemo našoj s. M. Emanueli Pečnik, provincijalnoj glavarici i njezinom Vijeću, što nam je omogućilo ovaj divan dan, te fra Franji Tomaševiću koji nas je vodio cijeli dan na naša odredišta. Zahvaljujemo i našem vozaču Romanu koji nas je ugodno i sigurno vozio. A ponajviše zahvaljujemo dragom Bogu koji nam je dao prekrasno vrijeme i koji nas kao sestre okuplja zajedno da ga ljubimo i da Mu u veselju služimo.

s. M. Jasmina Kokotić