Sestra Hozana Matić, članica splitske Provincije sv. Josipa Družbe Služavki Malog Isusa, dana 15. ožujka 2012., u 84. godini života i 58. godini redovništva, okrijepljena otajstvima svete vjere po rukama kapelana župe sv. Ilije fra Lukice Vojkovića, u samostanu u Metkoviću preselila se u Dom Očev.

Sjedinjena s mukom Gospodina našega Isusa Krista u korizmeni petak prešla je u rajsku slavu, kojom ju je, duboko vjerujemo, okrunio Uskrsli Gospodin.

Pokopana je 18. ožujka na gradskom groblju Sv. Ivana u Metkoviću. Sprovodne obrede predvodio je župnik župe sv. Ilije u Metkoviću fra Petar Gulić. Uz njega su bila još trojica svećenika: don Milidrag Janjić i don Filip Janjić, svećenici kotorske biskupije i župnik župe sv. Nikole biskupa u Metkoviću, don Senko Antunović. Prisutne su bile brojne naše sestre, sestre sarajevske provincije iz Neuma, rodbina i vjernici. Pjevanje su predvodili pučki pjevači župe sv. Ilije. Prije pokopa od pokojnice se u ime Provincije oprostila s. Sandra Midenjak, provincijalna glavarica.

Nakon sprovoda sv. Misu zadušnicu u samostanskoj kapeli ispunjenoj rodbinom, sestrama i vjernicima, predvodio je župnik fra Petar Gulić  u koncelebraciji s don Milidragom Janjićem i don Filipom Janjićem. Pjevale su naše sestre pod vodstvom s. Vedrane Krstičević.

Na dan pogreba u prijepodnevnim satima, u samostanu „Sv. Obitelji“ u Metkoviću došao je mons. Ilija Janjić, kotorski biskup, koji je slaveći sv. Misom u zajedništvu sa sestrama zahvalio Bogu za život s. Hozane i njenih 42 godine služenja u kotorskoj biskupiji.

Zorka s. Hozana Matić, rođena je 4. srpnja 1929. u pitomoj neretvanskoj dolini, u Vidonjama, u obitelji Joze i Matije rođene Mioč. Rasla je i odgajala se u zdravom obiteljskom i katoličkom odgoju, u obiteljskom domu i u župskoj zajednici župe Presvetog Srca Isusova i Marijina.

Slijedeći nutarnji poticaj milosnog poziva na redovnički život, kao i primjer drugih djevojaka iz svog sela koje su ranije pošle u samostan, 10. prosinca 1953. godine, kao zrela djevojka, u 24 godini života, dolazi u samostan ˝Antunovac˝ Družbe sestara Služavki Malog Isusa u Zagrebu. U samostan ju je primila vrhovna glavarica s. Flavija Tomšić. Novicijat je započela 14. kolovoza 1954. u samostanu u Samoboru, u kojem dublje spoznaje duhovni i redovnički život, pod vodstvom magistre s. Genoveve Sobota. Onaj dan kad je započela novicijat njezina dvije godine starija sestra s. Magdalena položila je doživotne zavjete. Bila je to prava duhovna radost za njih dvije i njihovu obitelj. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1955., a doživotne redovničke zavjete 15. kolovoza 1961. godine.

Nakon novicijata dolazi u samostan u Omiš, u kojem dvije godine radi kao kuharica. Iz Omiša dolazi u samostan ˝Primorski Betlehem˝ u Dobroti, u Boki Kotorskoj. Naime 17. studenoga 1957. godine sestre su od strane vlast dobile dozvolu da se mogu useliti u svoj samostan u Dobroti, koji je već 1917., godine kupio utemeljitelj sluga Božji nadbiskup Stadler. Kuća je zauzimanjem administratora kotorske biskupije mons. Gracije Ivanovića i poglavara popravljena za stanovanje, u čemu su puno truda uložile prva predstojnica samostana s. Valerija i tada mlada sestra s. Hozana. Kuća je 31. svibnja 1958. blagoslovljena po rukama mons. Gracije Ivanovića. U Doborti je s. Hozana neumorno radila četiri godine. Poslije doživotnih zavjeta 1961. godine odlazi u Bosanski Bord, gdje pet godina požrtvovno radi na župi vodeći domaćinstvo. Od 1966. do 1971. godine kao vrsna kuharica radi u samostanu ˝Antunovac˝ u Zagrebu. Tu je ostala u najljepšoj uspomeni sestrama, osobito kandidaticama, kojih je tada bio veliki broj, do pedeset. Učile su i od s. Hozane usvajale kuharske vještine, ali i upijale njezin žar vjere, tihog predanja, čitale jasnu prozračnost njezine duše i nutarnju radost potpunog predanja u službi Malom Isusu. Godine 1971. iz Zagreba odlazi u Boku kotorsku, u samostan u Budvi, koji je stavljen pod zaštitu blažene Ozane. 

U Budvi su sestre radile s djecom, čuvale i vodile brigu o malim bebama, kao i djeci vrtićke dobi, i to cijeli dan, jer su roditelji radili dvokratno. Većina djece bila je  pravoslavne vjere. Sestra Hosana je vršila službu odgovorne sestre i kuharice, te rado pomagala i kod djece i u drugim kućnim poslovima. Sestre su imale na brigu i župnu crkvu sv. Ivana Krstitelja, bile na usluzi župnicima: don Niki Preli, don Mili Galiću, don Iliji Janjiću, današnjem kotorskom biskupu, i drugima koji su došli poslije njih, a bile su otvorene i za pomoć i okolnim župnicima. U tome je s. Hozana prednjačila svojom gostoljubivošću i brižnošću. Posebno je sestrama na duši bila briga pomoć siromašnim i nezbrinutim starcima i staricama, među kojima su mnogi bili i pravoslavci. Znale su ih lijepom riječju, pažnjom i susretom ohrabriti, potaknuti na život u vjeri, pripremiti na primanje svetih sakramenata i susret s Gospodinom. U slučaju spriječenosti pravoslavnog svećenika pozvale bi u hitnim slučajevima bolesnicima za svete sakramente župnika Budve, te su u slučaju i smrti pravoslavaca često predmolile njihove molitve za pokojne i tako dostojanstveno ispratile pokojnika ili pokojnicu na pravoslavnom groblju. Sestra Hozana, kao i druge sestre, živjela je duh ekumenizma, po uzoru na svog utemeljitelja nadbiskupa Stadlera, i svoju zaštitnicu blaženu Ozanu, koju je istinski štovala. U Budvi je doživjela i potres, koji je zadesio Boku na Uskrs 15. travnja 1979. godine. U tom potresu kuća sestara, koju su trudom i zalaganjem obnavljale i uzdržavale, doživjela je sudbinu ostalih kuća u jezgri starog grada. Teško je nastradala, srušena i neupotrebljiva za stanovanje, a sav inventar, odjeća i namještaj su  propali. Kuća je poslije u potpunosti obnovljena uz pomoć Caritasa iz Njemačke. Sestre su dijelile sudbinu naroda, živjele s drugima pod šatorima izvan grada, bile na usluzi ranjenicima, bolesnicima i starijem nemoćnom svijetu. Pružale su im utjehu vjere, lijepu riječ, ulijevale nadu i mir. Kratko nakon toga s. Hozana privremeno odlazi u samostan u Dobroti, zatim od 17. kolovoza 1981., sa s. Batildom kratko živi u dvosobnom stanu u novogradnji u Budvi, dodijeljenom sestrama od strane Općine, dok kuća sestara bude obnovljena. Ovaj stan nije bio prikladan za život i djelovanje sestara, pa su sestre napustile Budvu.

Od 1981. do 1988. godine s. Hozana živi i radi u samostanu u Prčanju, u kojem vrši službu predstojnice i kuharice, a zatim dolazi u samostan u Donjoj Lastvi, gdje također  vrši službu odgovorne sestre, te kuha sestrama i župniku. Godine 1991. ponovno dolazi   u samostan ˝Primorski Betlehem˝ u Dobroti, u kojem vrši službu odgovorne sestre i  požrtvovno kuha za naše sestre, preč. Gracija Brajkovića i nekoliko starica smještenih u samostanu. Iz samostana u Dobroti, najprije sa s. Žarkom, a zatim sa s. Veronikom, povremeno vodi brigu i o kući u Donjoj Lastvi, dok kuća nije bila prodana 2008. godine. 

Teško ju je pogodila iznenadna i prerana smrt s. Žarke, 6. prosinca 2002. godine. Zadnjih godina zdravlje s. Hozane bilo je sve slabije, a bolest iscrpljivala njezin organizam. Kao starija i bolesna sestra, 13. studenog 2009. dolazi iz Boke u samostan u Metkoviću. U samostanu u Metkoviću vrši apostolat molitve, tiho i strpljivo nosi križ bolesti i nemoći, te pomaže koliko može u kućnim poslovima. Cijeli život bila je duša molitve. Skromna i tiha, radina i vrijedna, otmjena, osjetljiva za potrebe sestara i ljudi među kojima su djelovale, savjesna i odgovorna u povjerenim dužnostima. Draga s. Hozana, hvala ti za primjer uzorne i Bogu predane redovnice.

Sestra Hozana je kroz 42 godine redovničkog života predano i s radošću služila Malom Isusu u Boki kotorskoj. Voljela je Boku, taj zaljev svetaca, njezina visoka brda i more koje oplakuje i spaja mjesta u kojima je ona tiho živjela i evanđeoski služila. Poštivala je duboko cijenila pastire ove crkve, svećenike, ljude ovog kraja bez obzira na vjeru i uvjerenja. Bila je osobito pobožna Majci Božjoj, i s dubokom radošću u duši često i zanosno pjevala  hvalospjev Gospi od Škrpjela: ˝Zdravo Kraljice Bokeškog mora. /Rujna si zora, naše vjere štit. /…. O majčice naša, moli Sinka svoga,/ da vjera nam u Boga, /ko alem bista, sja./ … Zagovorom svojim/ vodi nas i brani,/ a dušu nam sahrani/ u lijepi neba raj./ Zdravo kraljice…/Bokeškog mora./ Rujna si zora, /naše vjere štit. 

Svjesno se pripremala za susret s Gospodinom u vječnosti. 

Draga s. Hozana moli Gospodina da nam udijeli nova i sveta zvanja. Počivala u miru Božjem! 

Počivala u miru Božjem!

s. Maneta Mijoč