Časnim sestrama osobito onima,

što danas vječne zavjete načiniše,

kao i svim časnim novakinjama, osobito onima,

što danas to postadoše,

i svim kandidatkinjama i postulanticama

mir i blagodat od Boga Otca

i njegova Sina Gospodina Isusa!

Bolešću shrvan ne mogoh doći ka današnjoj najvećoj Vašoj slavi preko godine, da budem svjedok Vaše radosti, Vaše plemenite odluke, od koje se neke za uvijek posvetiše Malomu Isusu, a neke kao novakinje stupiše u družbu Maloga Isusa, da prokušaju sile svoje, prije nego li se njemu posvete. Svim Vama svečaricama, a i ostalim svim sestrama, novakinjama, kandidaticama i postulanticama želim upravo od srca, da Vas sve družba Maloga Isusa sa svojim svetim pravilima vodi kao zvijezda što je vodila tri Kralja, tako dugo dok ne stane nad glavom Maloga Isusa ter ga ne nagjete. Držite se pravila, pak se ne bojte grijeha; držite se pravila, pak ćete se sigurno posvetiti; držite se pravila, pak ćete bez sumnje omiliti Malomu Isusu, koji je, što je maljušniji to nam draži, jer je upravo za to postao maljušan, što je htio, da ga ljubimo, a ne da ga se bojimo; držite se pravila, pa ćete mirno umrijeti; držite se pravila, pa će Vas Mali Isus sam u nebu dočekati i ovjenčat Vas krunom vječnoga života.

Bit će istina borbe, neprilika, napasti svakojakih; ali se ne bojte, jer je Mali Isus jači od svih naših neprijatelja. Što bi Mali Isus nagradio, ako ne Vaše te borbe i neprilike i napasti, u kojima mu pokazujete svoju vjernost i odanost i ljubav. On hoće, da mi mnoge stvari trpimo njemu za ljubav, a da i ne znamo, za što trpimo, jer hoće, da se njemu kano svojemu zaručniku posve povjerimo. To bi od nas kao njegovih zaručnica bilo ružno, kad bismo ga pitali, a zašto jednu vodi putem radosti, a drugu putem trpnje, velim putem trpnje, a ne žalosti, jer Mali Isus ne će, da ste žalosne, nego hoće, da mu s veselim srcem služimo. To treba, da si mnoga zapamti. Vidite kako nas strašno Bog odvraća od grijeha. A kada smo sagriješili, onda nas milošću potiče na pokoru i hoće, da nam bude žao, što smo ga uvrijedili; ali on ne dopušta da budemo odviše žalosni, jer nas to priječi u dobru. Prevelika žalost za grijehe počinjene može biti grijeh: tako nas Gospodin voli, da kada smo ga i uvrijedili, opet hoće da nam oprosti i da zaboravi na naše grijehe. Pa kada on zaboravlja, zaboravi i Ti na prošle grijehe, koje si okajala, pa samo nastoj, da omiliš Malom Isusu. Ako mi ne vjeruješ, a Ti se spomeni evangjeoske priče o sinu razmetnom, koju je sam Gospodin Isus pripovijedao, on sudac naš, a u kojoj se ističe, kako je Otac odlikovao više raskajana sina, komu nije dao ni izgovoriti sve riječi, što je bio pripravio da otcu kaže, kada pred njega dogje. O kako je dobar Bog, kada mu se tko posveti, sve da ga je prije i vrijegjao.

A osobito blago Vama, koje ste se Bogu za uvijek danas posvetile, jer kada bi koja umrla odma čim je položila vječne zavjete, odma bi došla u nebo, a da ne bi prošla kroz čistilište: toliko Bog voli one, koje mu se za uvijek posvećuju.

A Ti, Mali Isuse, koji si u svojoj ljubavi, ovu malu četu službenica tvojih oko sebe sakupio, čuvaj ih od svakoga zla i providi ih obiljem svojih milosti, da Ti ni jedna ne bude nevjerna, nego da svaka ustraje do smrti, ter ju Ti iza smrti k sebi u nebo uzmeš, za što Te klečeć i sklopljenim rukama u svoj svojoj poniznosti moli Tvoj

pravi prem nevjerni sluga

†Josip

   nadbiskup vrhbosanski

Drugom rukom: U Sarajevu dne 6. siječnja 1910.

Poticaji za razmišljanje:

Što za mene znače pravila?
Poznajem li pravila i držim li ih se?
Mogu li trpjeti za Isusa?
Uspoređujem li se s drugima?
Borim li se protiv grijeha i kajem li se iskreno?
Obavljam li kvalitetno ispit savjesti?
Vjerujem li u Božje milosrđe i trudim li se zbog Njega biti boljom?
Služim li radosno ili žalosno? Kako Bog vidi moje služenje?