Časna sestro glavarice!

Gospodin Mali Isus, kojega ime nosite, u svojoj prevelikoj dobroti tako je sve lijepo rukovodio, što se Vaše Kongregacije tiče, da je svojega namjesnika na zemlji Pija papu X. na to sklonuo, da je Vašu Kongregaciju i njezine regule još 7. ožujka 1911 definitivno (konačno) odobrio. Kada su sve teškoće protiva provedbe bile odstranjene, onda se je rečena odluka sv. Oca dne 24. travnja 1912 iz Rima poslala u Bosnu, kamo je na Spasovo prispjela. Sada ćemo ju na Duhove, ako Bog da, u Betlemu svečano proglasiti ter u zahvalu pjevati Te Deum.

Prema tomu treba da na Duhove i Vi u svojoj Kapelici ispjevate litanije Presv. Imena Isusova ter se bl. dj. Mariji posvetite molitvom, što je u Rajskim vratima na str. 343, a onda da zapjevate Te Deum. Najbolje ćete se ipak g. Bogu za to preveliko dobročinstvo zahvaliti, ako prema sv. regulama živite, jer ćete tako najbolje osjegurati spasenje duše svoje.

Ona kandidatica ispitana za igračku školu od crnih sestara ni je bila kod mene; mi bismo ju uzeli, ali ne znamo, kako se zove. Pišite joj sama, ako znate, gdje je, pa joj slobodno recite, da ćemo ju primiti.

Izručujući Vas sve svemožnoj zaštiti Maloga Isusa ostajem s odličnim počitanjem

Sarajevo 23/ 5 1912

† Josip

nadbiskup.

Poticaji za razmišljanje:

Znam li strpljivo čekati i podnositi teškoće, vjerujući da Gospodin sve vodi?
Zahvaljujem li Bogu?
Na čemu sam Mu sve danas zahvalna?