Prigodom jubilarne 2025.god. na poticaj i poziv Provincijalke s.Terezije Pervan, hodočastile smo u Asiz, Rim i Loreto od 19.-26.02.2025.god.
Na putu i hodočašću s nama je bio duhovnik i kapelan studenata splitsko-makarske nadbiskupije don Antun Mate Antunović. Svaki dan smo imale prigodu za sv.ispovijed i slavlje sv.Mise. Zajedno sa don Antunom, bile smo na intenzivnom molitvenom hodočašću.
Za vrijeme hodočašća boravile smo kod naših sestara u Kući Svetog Nikole Tavelića u Grottaferrati.
Na hodočasničkom  putu kroz Rim pratili su nas dobročinitelji naših sestara Mario i Mia Udina, koji su nam tumačili najvažnije znamenitosti grada.
Pri dolasku u Grottaferratu, sestre su nas radosno dočekale i s ljubavlju primile u samostan.
Prvi dan hodočašća posjetili smo Asiz, razgledavali bazilike sv.Franje Asiškog i sv.Klare, slušali i razmatrali o životu sv,Franje i Klare, moleći na istim mjestima gdje su živjeli i ostavili trag svetog života.
Za vladavine pape Pija IX. izgrađena je kripta kako bi hodočasnici mogli posjetiti grobno mjesto sv. Franje, te su 1818. godine njegovi ostaci tijela ponovno iskopani ispod poda Donje bazilike i smješteni u kriptu.
Ova bazilika je jedno od najvažnijih hodočasničkih mjesta u Italiji.
Unutar bazilike Svete Marije Anđeoske nalazi se kapelica Porcijunkula uz koju je preminuo sv.Franjo Asiški.
Idući dan hodočastili smo u svetište Majke Božje ljubavi i Gospe od objave, gdje se nalaze znakovi zahvalnosti za čudesa,  koja su se dogodila  po zagovoru i molitvama Majci Božje ljubavi. U svetištu smo sudjelovale na sv.Misi te imale prigodu za sv.ispovijed.
U blizini Tre fontane nalaze se tri crkve. U crkvi sv.Pavla nalazi se stup na kojem je odrubljena glava sv.Pavla. U crkvi Svete skale nalaze se stube kojima se po predaji Isus penjao do Poncija Pilata na dan svoje muke. Većina sestara se klečeći na koljenima penjala u molitvi na ovom svetom mjestu.
Posjetili smo i molili se u u bazilikama sv.Pavla izvan zidina, sv.Ivana Lateranskog i Svete Marije Velike prolazeći kroz Sveta vrata.
U bazilici Sv.Kruža Jeruzalemskog smo se na poseban način sjedinili razmišljajuči o Kristovoj muci promatrjući relikvije Svetog Križa, drvo masline staro dvije tisuće god.s natpisom INRI, koji je Poncije Pilat postavio na križ iznad raspetog Isusa.
U bazilici sv.Lovre vidjeli smo ploču na kojoj je mučen sv.Lovre.te smo se molili svim svetim mučenicima.
U bazilici sv.Klementa imali smo prigodu posjetiti oltar Gospe žalosne na kojem je naš Utemeljitelj sluga Božji Josip Štadler slavio svoju prvu svetu Misu. U ovoj bazilici smo se molili našem Utemeljitelju.
Zajedno sa mnoštvom hodočasnika čekale smo sigurnosnu provjeru te prolaz i ulazak kroz Sveta vrata u bazilici Sv.Petra u Vatikanu. Imale smo posebnu milost slaviti svetu Misu na talijanskom jeziku u bazilici. Dok je pjevao zbor uz zvuke orgulja, kao da se nebo približilo zemlji.
Sa divljenjem smo promatrale kip Pieta koji je isklesao Mchelangelo 1498.god. U kapeli unutar bazilike smo se molile na grobu  Pape sv.Ivana Pavla II. te u kripti na  grobu sv.Petra koji je duhovno središte vatikanske kripte.

Jedan od najvećih, najvažnijih i najljepših tragova svakako je Hrvatska crkva sv.Jeronima i s njom povezani današnji Papinski hrvatski zavod sv.Jeronima. Povijest ovih najstarijih ustanova koje hrvatski narod ima izvan svoje matične domovine , seže u daleko 15.stoljeće. 
U večernjim satima stigli smo u Zavod Svetog Jeronima, gdje nas je dočekao rektor Zavoda i iznio nam povijest Zavoda i  crkve sv.Jeronima. Nakon toga, zajedno sa svećenicima koji studiraju na Zavodu, slavili smo svetu Misu.
Zadnji dan hodočasčća posjetili smo svetište Manoppollo u kojem se nalaze relikvije Svetog Lica Kristova odnosno Veronikin rubac.
 Na kraju smo posjetili svetište Majke Božje Loretske,  gdje se prema predaji nalazi Nazaretska  kućica Svete Obitelji,  koju su anđeli prenijeli oko 1294.god. U ovom svetištu molili smo Lauretanske litanije, koje su ovdje i nastale između 1465.i 1473.god.
Bogu hvala na ovom milosnom hodočašću u koje smo u molitve uključile: potrebe svete Crkve, sv. Oca, naše zajednice, bolesne sestre, nova duhovna zvanja, sve one koji su se preporučili u molitve, naše dobročinitelje… Zahvalna srca vratile smo se u naše zajednice.

DUHOVNA OBNOVA SESTARA

Zajedno sa sestrama iz samostana Sv.Nikole Tavelića u Grottaferatti imale smo duhovnu obnovu 24.2.
Duhovnu obnovu započele smo velikom devetnicom sv.Rafaelu i uputile se u svetište Subiaco,  koje se nalazi na visokoj uzvisini u  brdovitom predjelu Italije. 
Putovima sv.Benedikta hodočastile smo unutar benediktinskog samostana, kapelica i isposničkih ćelija. Unutar samosana nalazi se sveta spilja u koju je Benedikt pobjegao iz Rima, u potrazi za spokojem i molitvom.
U svetištu svetog benedikta i Skolastike, u prirodi s pogledom na planinu i šum rijeke u dolini, imale smo prigodu za molitvu i meditaciju.
Nakon svetišta Subiaco zaputile smo se u matični samostan benediktinskog reda- svetište Montecassino, koji je podignut na vrhu brda na 516 m nadmorske visine. Sv.Benedikt je ovdje stigao 530.g.
U ovom samostanu sveti Benedikt je napisao Pravila sv.Benedikta,  kojeg su se  u srednjem vijeku većina samostana i redovnika pridržavala. Hodeći putevima sv. Benedikta u molitvi i razmišljanju promišljale smo o svome pozivu i poslanju, te molile Gospodina da nam ojača duh zajedništva, molitve, radosnog služenja i predanja Bogu i ljudima.

 s. M. Marina Žuljević