Dan se bliži kraju. Svi su poslovi obavljeni. Čovjek bi računao da se ide na zasluženi odmor, ali ne i kod nas. Tek sada uzimamo torbe u ruke i odlazimo pred crkvu. Naime, tamo je okupljanje putnika za Međugorje. Hodočasti se Majci Božjoj Međugorskoj. Uzbuđenje je veliko. Neobična radost i ushićenje vlada među putnicima. Svi smo na broju. Dolazi i autobus. Naš župnik fra Ivan Široki očinski nas ispraća i blagoslivlja. Išao bi i on, ali mu ne dozvoljavaju obaveze u župi.

Naša župa svake godine, već 20 godina za redom, hodočasti u Međugorje. Tako se i ove godine 11., 12. i 13. listopada kreće na put. Najveću žrtvu organizacije uzima na sebe naša Anđelka Kokotić, članica Društva Prijatelja Malog Isusa. Ima nas još članova PMI i to ljudi koji hodočaste po više godina za redom. Osobno idem osmi put. Nije to ništa prema onima koji su pohodili Gospu Međugorsku  svih 20 godina. Smjestili smo se u udoban autobus i uz Božju pomoć i zagovor naših patrona, u sigurnim rukama našeg mladog ali iskusnog vozača Mihaela krećemo.

U autobusu vlada žamor. Svi pričamo, prisjećamo se prijašnjih hodočašća, novim hodočasnicima dijelimo savjete. Nakon ugodnog razgovora slijedi molitva. Predvodi je naša Anđelka. Pomažu joj i neki hodočasnici, svaki prema svojim sposobnostima. Moli se krunica, litanije  i traži zagovor patrona naše župe, sv. Nikole Putnika i svih svetaca i svetica Božjih, da nas čuvaju i sretno vrate našim obiteljima. Molitva je završila. Tiho se razgovara. Dolazimo do granice. Prelazimo je prilično brzo i bez stresa. Žamor je utihnuo. Neki spavaju, neki pokušavaju spavati, ali im baš ne ide. Jutarnja svjetlost najavljuje novi dan. Bližimo se svom cilju. Pomalo se bude naši usnuli suputnici. Nakon neprospavane noći, ugledati crkvu međugorsku je neopisiva radost. Stigli smo svome cilju.

Nakon kratkog odmora radi praktičnih stvari, ide se na brdo Križevac.  Ima nas koji čeznutljivo gledamo prema usponu, ali nas naše tijelo upozorava da nismo dorasli  takvom naporu. Naši mladi spretno odlaze stazom križnoga  puta. Pratimo ih do druge postaje i sjetno se vraćamo u podnožje brda. No tu naša aktivnost ne prestaje. Sjedamo na kamenje i molimo križni put, te razmatramo život Isusov. Pridružuju nam se i drugi hodočasnici sličnih tjelesnih mogućnosti. Već nas je prilična skupina.  Sretni smo i ponosni zbog toga. Ponosni smo i na  naše  mlade koji s velikom pobožnošću  odlaze na križni put da bi izmolile milost za sebe , svoje obitelji i za nas koji nismo u mogućnosti u potpunosti izvršiti put do Križa. S nevjerojatnom lakoćom silaze s brda i puni radosti kreću prema autobusu koji nas vozi do našeg prenoćišta. Smještamo se u sobe. Nakon kratkog odmora slijede pobožnosti prema vlastitom izboru. 

Kako doći u Međugorje, a ne ispovjediti se na tom svetom tlu, ne reći našoj Gospi sve naše poteškoće i pogreške, zatražiti njeno posredništvo i zagovor kod njenog Sina, a našeg Gospodina Isusa Krista. I čekamo u redovima na ispovijed. Stotine ljudi na jednome mjestu čeka i zajednički moli krunicu. Nevjerojatno kako nikome nije teško stojeći u redu čekati, nitko se ne žali, nitko ne kuka, a vrijeme tako brzo prolazi da i ne osjetiš da već sat i više vremena stojiš na nogama u čekanju pomirenja s Gospodinom.

Nakon čina pomirenja s Gospodinom odlazimo na Svetu misu. I opet stotine ljudi pred vanjskim oltarom. Atmosfera je uzvišena. Svečano i dostojanstveno sudjelujemo u Svetoj misi. Okrijepljeni duhovno očekujemo još jedan veličanstveni čin. Naime, u 21 sat počinje euharistijsko klanjanje.  Ovo je zaista prekrasno iskustvo. Red molitve, red pjesme, red meditacije… prati nestvarna tišina… izvanvremenski doživljaj. Sve lijepo kratko traje, tako i ovo klanjanje. Unatoč neprospavanoj noći, unatoč svim naporima toga dana odlazimo na počinak lagani i okrijepljeni.

U rano nedjeljno jutro odlazimo na Brdo ukazanja. Nema puno grupa pa vrlo brzo obavljamo pobožnost moljenja krunice na hodu do Gospina kipa. S lakoćom se silazi. Žurimo u mjesto da bismo  prisustvovali nedjeljnoj Svetoj misi. Nakon mise, duhovno okrijepljeni odlazimo našim kućama.

Hvala Dragom Bogu i Gospi međugorskoj, sretno smo stigli našim obiteljima, donijevši im blagoslove Gospe međugorske, Kraljice mira.

Marija Bobonj
PMI, Kloštar Podravski