„Taj čin sjećanja na Vukovar treba biti takav da u njemu mogu sudjelovati svi: od najmlađih do najstarijih, da bude vidljiv, dostojanstven, tih i nježan, da otvori trajan prostor svakom pojedincu iskazati odanost Vukovaru i  značenje njegove simbolike“ – napisala je dr. Vini Rakić.

U tiho, pomalo maglovito jutro 17. studenog, krenule su Triljske mažoretkinje, inače i PMI-a, te dvije članice iz Splita u grad heroj -  Vukovar. S njima je njihova voditeljica gđa Anita Dukić i s. Dolores Brkić, pročelnica PMI-a. Cilj im je biti sudionice križnog puta kolone sjećanja, zapaliti svijeću te u tišini vlastitog srca zahvaliti svima koji su se nesebično i hrabro darovali Hrvatskoj.

Vozeći se od Splita, Trilja do Vukovara isprepletali su se osjećaji ponosa, zahvalnosti, bola, pitanja ali i radosti jer želimo danas biti svjetlo i snaga...

Sati su se nizali te smo stigli do sestara Služavki Malog Isusa u Vinkovcima, odnosno samostana koji se zove Marijin dom. Naše drage sestre su nas dočekale neopisivom srdačnošću, otvorena srca te nas „ŠOKIRALE“ dobrotom: s. Antonija Bajzek, s. Rebeka Gačić i s. Jasminka Kokotić. Kako je lijepo biti ponosan na sestre Služavke Malog Isusa, čulo se iz grla mladih.

Na ovim prostorima ravne Slavonije sve je mirisalo na ponos i tišinu, zahvalnost, ali i bol dok smo hodali ulicom do župne crkve gdje smo sudjelovali na sv. Misi. Naše sestre su bile kao prave Marte, ali ništa manje i Marije trudeći se da sve bude na blagoslov; hrana, topla riječ, prostor za odmor ... samo Bog im može dovoljno zahvaliti.

Dan 18. studenog osvanuo je pun emocija koje su se utkale u mozaik srdačnosti naših dragih sestara u Vinkovcima. Obdareni mnoštvom pažnje i dobrote kod sestara, krenuli smo već u 7 i 30 u grad Vukovar.

Stoji grad. Vukovar. Koračamo tiho. Svijeće gore. Samo svijeće svjedoče o osjećajima preživjelih. Svjetlost satkana od ponosa i bola, govori svjetlo Vukovara. Tu smo u koloni, koračamo, sjećamo se... molimo. Sto i više tisuća čini hod sjećanja koji ne gasne.

Slavimo sv. Misu, koju je predslavio đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić sa mnoštvom svećenika za sve poginule i nestale na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata.

Zajedno smo svi u molitvi i svjetlu...

Nazočni mole, dišu svi kao jedan sa svih strana Hrvatske, Bosne i Hercegovine i drugih država diljem svijeta.

„Vukovar, mjesto posebnog pijeteta“ – osjećalo se to. Poslije podne, ispunjeni ponosom i mirom, krenuli smo prema Zagrebu gdje su nas u Vrhovnoj kući sestara Služavki Malog Isusa čekale naše sestre. Vedra č. Majka s. Radoslava Radek, raširenih ruku i srca otvorila nam je vrata samostana te svojom vedrinom kao i druge sestre, osvojila simpatije kod mladih. S njima smo rado podijelili svoje dojmove iz Vukovara.

Slijedeći dan, 19. studenog nakon doručka mažoretkinje su izvele spontano svoje koreografije sestrama u znak zahvalnosti. Zajedno smo se divili našem prijateljstvu s Isusom.

Nismo mogli mimoići posjet Mirogoju, braniteljima, našim sestrama i Prvom Predsjedniku. Zatim smo pošli u katedralu našem bl. Alijziju Stepincu i Majci Mariji, moleći se za naše sestre i dobročinitelje, nas same, naše obitelji i bolesnike.

S. Dolores je ukratko ukazala i podsjetila na put sluge Božjeg Josipa Stadlera u Zagrebu.

Pred polazak, mladi su prošetali središtem grada, te puni dojmova krenuli prema Dalmaciji. U veseloj atmosferi stigli smo do Sinja, Trilja i Splita gdje nas je dočeko prolom oblaka koji nam nije pomutio bogatstvo dojmova koje smo ponijeli u srcu iz Vukovara, Vinkovaca i Zagreba.

s. Dolores Brkić