Povodom 104. obljetnice preminuća prvog vrhbosanskog nadbiskupa i utemeljitelja sestara Služavki Malog Isusa dr. Josipa Stadlera u dvorani Katoličkog školskog centra sv. Josipa u Sarajevu Hrvatsko kazalište iz Travnika izvelo je predstavu redatelja i dramaturga Ante Bilića pod jednostavnim nazivom „Stadler“

U organizaciji Provincije Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Služavki Malog Isusa, na patron ove Provincije 8. prosinca 2022. u dvorani Katoličkog školskog centra sv. Josipa u Sarajevu Hrvatsko kazalište iz Travnika izvelo je predstavu redatelja i dramaturga Ante Bilića pod jednostavnim nazivom „Stadler“ u povodu 104. obljetnice preminuća prvog vrhbosanskog nadbiskupa i utemeljitelja sestara Služavki Malog Isusa dr. Josipa Stadlera kojega je Gospodin pozvao k sebi upravo na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca 1918.

Glumci i glumice su u svom scenskom prikazu uprisutnili nadbiskupa Stadlera iz njegovih dječačkih dana i iz godina obnašanja službe pastira Crkve vrhbosanske tijekom kojih je, zajedno sa stoljetnim čuvarima svjetla kršćanske vjere na prostorima BiH i šire - franjevcima Provincije Bosne Srebrene, zatim redovnicima i redovnicama raznih družbi i kasnije dijecezanskim svećenicima uspio izgraditi brojne crkve i crkvena zdanja te voditi Božji puk Kristovim putem u teškim vremenima. Posebno je istaknuto Stadlerovo širenje pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu i štovanja Blažene Djevice Marije i sv. Josipa. Prikazano je i njegovo utemeljenje sestara Služavki Malog Isusa te citirana neka od brojnih pisama kojima ih je očinski usmjeravao u njihovu životu i radu. Istaknuta je i Stadlerova ljubav prema siromasima i davanje mudrih savjeta svećenicima. Spomenut je i prijedlog pojedinih predstavnika vlasti da nadbiskup Stadler bude imenovan kardinalom kako bi ga premjestili iz Sarajeva u Rim te citirane Stadlerove riječi da će prihvatiti kardinalsku čast samo pod uvjetom da ostane u Sarajevu i u Bosni. Vizualno su prikazana i brojna zdanja izgrađena za vrijeme nadbiskupa Stadlera među kojima veliki broj crkava te Nadbiskupska gimnazija u Travniku, Bogoslovno sjemenište u Sarajevu te sirotišta „Betlehem“ i „Egipat“.

Riječi pozdrava svim okupljenima uputila je provincijska glavarica s. M. Ana Marija Kesten. Poseban pozdrav uputila je nadbiskupu metropolitu vrhbosanskom u miru kardinalu Vinku Puljiću te podsjetila da je on, 20. lipnja 2002. pokrenuo dijecezanski postupak za proglašenje blaženim sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera. Zahvalila je za dolazak iz Zagreba vrhovnoj glavarici s. M. Mariji Banić i savjetnicama te čestitala patron svim sestrama svoje Provincije. Pozdravila je i sve nazočne svećenike među kojima postulatora kauze sluge Božjega Josipa Stadlera mons. Pavu Jurišića i ravnatelja Katoličkog školskog centra „Petar Barbarić“ iz Travnika preč. Željka Marića i sve redovnike i redovnice na čelu s predsjednicom Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH s. Željkom Dramac kao i sve nazočne. Zahvalila je za gostoprimstvo ravnatelju preč. Mariju Ćosiću i suradnicima. Posebne riječi zahvale uputila je redatelju Biliću i svim glumcima, glumicama i članovima Hrvatskog kazališta iz Travnika.

„U znak zahvalnosti za sav uloženi trud u ovo djelo, posvećeno u čast nadbiskupu Stadleru i kao sjećanje na ovaj dan, sestre Vam daruju prigodni dar – tradicionalni ručni rad sarajevskih umjetnika izrađen u bakru pod nazivom 'Stadlerova katedrala' koja je okružena srcima s namjerom da darovanog sjeća na Stadlerovo životno geslo: 'lmaj srce'. Gosp. Anto, neka Vam ovaj naš skromni dar govori o dugoj povijesti, kulturi i tradiciji ovoga grada u kojem je nadbiskup Stadler ugradio najveći dio svoga pastirskog života. Neka vas nadahnjuje u neumornom radu kojim izgrađujete ljepšu i sretniju budućnost drage nam zemlje Bosne i Hercegovine“, kazala je s. Ana Marija koja je zahvalila i svima glumcima i glumicama izražavajući nadu da su kroz ovu predstavu još više upoznali nadbiskupa Stadlera, obogatili se i „postali spremniji ugraditi svoj život u dragu zemlju Bosnu i Hercegovinu, koju je Nadbiskup svim srcem ljubio i darovao svoj život za nju“. Djeca iz Dječjeg doma „Egipat“ darovala su ruže svim glumcima, glumicama i članovima kazališnog ansambla iz Travnika.

Nazočnima se obratio i kardinal Puljić koji je prenio pozdrave nadbiskupa Tome Vukšića te čestitao patron sestrama Služavkama Malog Isusa Sarajevske Provincije. Zahvalio je članovima Hrvatskog kazališta iz Travnika „koji su na jedan moderan način doveli slugu Božjega Stadlera iz prošlosti u sadašnjost“. Zahvalio je Bogu za prvog nadbiskupa Josipa Stadlera te progovorio o njegovoj ljubavi prema Vrhbosanskoj nadbiskupiji i njegovoj pastirskoj skrbi. Istaknuo je njegovu ljubav prema Bosni u kojoj je živio i djelovao iz ljubavi prema Bogu, Crkvi i čovjeku dodajući da ga je u teškim ratnim vremenima hrabrio upravo primjer prvog vrhbosanskog nadbiskupa. Na kraju je poželio da sluga Božji Josip Stadler što prije bude uzdignut na čast oltara, a sestrama Služavkama Malog Isusa poželio da s ljubavlju žive i vrše karizmu svoga utemeljitelja.

Program je moderirala s. M. Nikolina Džavić koja je podsjetila da je o 50. obljetnici proglašenja dogme Bezgrješnog začeća BDM nadbiskup Stadler 1904. godine uputio poslanicu vjernicima u kojoj je pozvao na devetodnevnu duhovnu pripravu slavlja svetkovine ili devetomjesečnu pobožnost Bezgrješnoj te sve vjernike zamolio da se svojom pobožnošću ne stide biti djeca Majke Marije, kao što se ona ne stidi biti njihova Majka.

S. M. Pia Pilić pročitala je što je o zadnjim trenucima života nadbiskupa Stadlera zapisao njegov nasljednik, tada pomoćni vrhbosanski biskup Ivan Evađelist Šarić: „Dana 8. prosinca 1918. g. puno i usrdno se molilo Gospi za dobrog nadbiskupa po našim zavodima u Sarajevu. Njegov Betlehem plačući je molio: 'Isuse uzmi koju od nas, a sačuvaj nam još našeg predobrog oca.' U poslijepodnevnim satima posjetio sam ponovno Nadbiskupa. Zaželio je da mu se predvečer podijeli sv. pomast. Poslije podne sam morao u crkvu na večernjicu. Kazao sam mu: 'Preuzvišeni, sad moram u crkvu na večernjicu. Svoje ću molitve prikazati Gospi za vas'. 'Dođite onda opet' odvratio mi je tiho pozdravljajući me rukom i pogledom, kad sam izlazio. Po povratku s večernjice došao sam k njemu. Molio sam sa sestrama svetu krunicu. I on je šaptao tu slavnu krunicu, posljednju u svom životu. Napokon je uzdahnuo i izrekao riječi: 'Isuse, Bože moj, Marijo!' i priklonio glavu. Bilo je to u 22 sata i 21 minutu. U desnoj ruci je držao zapaljenu voštanicu i u lijevoj ruci propelo. Klečali smo pred njim bez glasa i poljubili smo mu očinsku desnicu opet i opet. I preporučivali mu dušu Bogu i Gospi. I molili smo ga neka nas blagoslivlja s nebesa. U srcu smo osjetili bol djeteta, što ostade na tom svijetu bez oca i bez majke svoje. Žalosni javljali smo još iste noći na sve strane Nadbiskupovu smrt. A ujutro rano objavilo je Sarajevu Gospino zvono sa zvonika naše katedrale, da nam je umro Nadbiskup.“

Sestra Pia također je podsjetila riječi koje je, nakon sahrane nadbiskupa Stadlera, zapisao svećenik, teolog, filozof, profesor na zagrebačkom Sveučilištu i veliki njegov prijatelj dr. Josip Pazman: „,Stotine i tisuće srdaca punih iskrene sućuti i zahvalnosti molilo je pred pokojnim svojim velikim Natpastirom za spokoj njegove duše, a još većma da mu se preporuče. Dolazilo je k odru i staro i mlado, i siromašno i otmjeno, gospoda, a djece bez broja. Najganutljivije je bilo gledati časne sestre Služavke Malenoga Isusa, kojih je red utemeljio sam preuzvišeni pokojnik. Dan i noć molile su kod pokojnog Natpastira, jer on ih je ljubio za života kao otac i skrbio za njih, a one mu uzvraćahu djetinjom ljubavi.“

„I danas, nakon 104 godine, mi, sestre Služavke Maloga Isusa, osjećamo njegovu očinsku ljubavi brigu za Družbu i za sve koji su povjereni našoj brizi. Ovim prigodnim programom želimo iskazati našu odanost i zahvalnost ocu Utemeljitelju za sve što smo primile u baštinu. Na to nas je obvezala upravo na današnji dan prije 104. godine tadašnja vrhovna glavarica Družbe s. M Krescencija Zwifelhofer riječima koje je zapisala: 'Neumrla neka bude ljubav naših sestara Služavaka Maloga Isusa k njemu; a neumrla i njegova ljubav k Družbi našoj. Uspomena na njega mora da živi u Družbi dok živi zadnji član Družbe, On nije Utemeljitelj samo onih s kojima je ljubazno se ophodio, onih koje su ga poznavale, nego otac i Utemeljitelj je svih onih koji će živjeti, ako Bog dade i za tisuću i više godina, do vijeka i kroz svu vječnost“, poručile su sestre Služavke Malog Isusa Sarajevske provincije koje su za svoju nebesku zaštitnicu uzele upravo svetkovinu Begrješnog začeća Blažene Djevice Marije.

Sluga Božji Josip Stadler, rođen je u Slavonskom Brodu 24. siječnja 1843. u skromnoj obrtničkoj obitelji Đure i Marije, rođene Balošić. U jedanaestoj godini ostao je bez oca i majke te je za nj skrb preuzela dobra obitelj Oršić. Školovanje je započeo u rodnom gradu, nastavio ga je u nadbiskupskom sirotištu u Požegi i Zagrebu. U Rimu na Papinskom Sveučilištu Gregorijani, postao je doktor filozofije (6. 9. 1865.) i teologije (29. 7. 1869.). Za svećenika je zaređen u Rimu 1868. godine. Vratio se u Zagreb i preuzeo je službu profesora u Klasičnoj gimnaziji u sjemeništu od 1869. do 1870. godine, a kasnije, 1870.-1881. službu sveučilišnog profesor na Nadbiskupskome liceju koji je 1874. prerastao u Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Papa Lav XIII. imenovao ga je 1881. vrhbosanskim nadbiskupom u Sarajevu. Djelovao je na vjerskom, prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom polju. Dao je izgraditi katedralu Srca Isusova u Sarajevu, bogoslovno sjemenište s crkvom sv. Ćirila i Metoda, kaptol i nadbiskupski dvor. U Travniku je podigao gimnaziju i sjemenište. Dao je sagraditi mnogo crkvi i ženskih samostana. Utemeljio je Družbu sestara služavki Malog Isusa, sa svrhom da se skrbe za siromašnu i napuštenu djecu, za starije osobe i siromahe. Osnovao je sirotišta „Betlehem“ i „Egipat“ za djecu i starački dom. Bio je iskreno pobožan i rado je molio. Umro je u Sarajevu u 75. godini života na blagdan Bezgrješnog začeća, 8. prosinca 1918. Pokopan je u sarajevskoj katedrali. Na njegovu grobu, molio je papa Ivan Pavao II., 12. travnja 1997. prigodom posjeta Bosni i Hercegovini. U Sarajevu 20. lipnja 2002. pokrenut je postupak da se proglasi blaženim i svetim.

Preuzeto: (kta)