Često se čuju teorije da je pandemija korone tek pokus, priprema za težu pandemiju koja čeka čovječanstvo. Ne znam čeka li čovječanstvo neka teža pandemija, ali znam da naše zajednice čekaju puno teži izazovi. Sve je više starijih i bolesnih sestara – onih sa posebnim potrebama i zahtjevima, a sve manje onih koje mogu priskočiti u pomoć i svemu tome udovoljiti. To je pokazala i ova epidemija korone.

Samo je jedan val korone zahvatio naše zajednice i očitovao je mnoge naše slabe karike, a naše nesnalaženje otkrilo je našu osnovnu slabost – manjak odgovornosti i solidarnosti. Zapljusnuo nas je val korone jer je nekima bilo teško staviti masku i distancirati se i ostale smo bez daha jer je mnogima prioritet bio ozdraviti ili ostati zdrav. I tako su se neke zdrave sestre potpuno distancirale od bolesnih da sačuvaju zdravlje, a neke bolesne zanemarile su distancu i iznosile sve svoje potrebe, ne razmišljajući o poteškoćama onih koje o njima skrbe. I mnogima se nije moglo udovoljiti i mnoge su kritički razmišljale, „Svi misle samo na sebe. Nitko ne misli na mene. Jedino ja mislim na sebe.“, ne shvaćajući ironiju vlastite kritike. A onda je val korone prošao i sve smo odahnule jer smo preživjele, ili ozdravile ili sačuvale zdravlje. I kao da nismo shvatile da preživjeti koronu ne znači ozdraviti ili sačuvati zdravlje. Uistinu preživjeti koronu ne znači ostati na životu, nego naučiti lekciju koju nam je Bog dao preko korone. Tko tu lekciju nije naučio, taj koronu nije preživio i toga tek treba spasiti neki novi val korone.

Ne znam čeka li čovječanstvo neka teža pandemija, ali znam da naše zajednice čekaju puno teži dani, dani u kojima će biti jako malo mlađih i zdravih sestara, a puno više onih starijih i bolesnih. Bit će teško i jednima i drugima, i jedne i druge trebat će primiti i iskazati konkretnu solidarnost. I nitko neće moći primiti sve što traži, osim onih koje po Božju traže „kruh naš svagdanji“. Samo one će biti sretne i zadovoljne u potpunosti.

Korona nas je pripremila na našu zahtjevnu budućnost – pokazala nam je da nismo spremne. Daj Bože da naučimo tu lekciju korone, pa da sutra naša zahtjevna budućnost ne bude svijetu primjer umiranja lošeg redovništva, nego svjedočanstvo ljudske solidarnosti u patnji i smrti. Ako svijetu pružimo takav primjer, onda naše nestajanje neće značiti našu smrt, nego naše sjeme u dubini zemlje, sjeme iz kojeg će niknuti novi život u drugim oblicima.

s. M. Miljenka Grgić