In Memoriam Zorka Milanović

In Memoriam Zorka Milanović

Petak, 15. 8. 2025.


Solin...ljepota koja ne prolazi!  · 
Antonjeta Martina Milanović
 ·1 d. ·
In Memoriam
Zorka Milanović
(25.01.1934.-11.08.2025)
Časna sestra Emanuela
Služavka Malog Isusa
Tiho, u miru svoje sobice, u krugu svojih dragih sestara Družbe Služavki Malog Isusa u Samostanu Svetog Rafaela u Solinu u devedeset drugoj godini života, i šezdeset devetoj godini redovništva, napustila nas je časna sestra Emanuela, a naša draga teta ... Zorka Milanović, rođena u Solinu 25.01.1934. godine, od oca Stipe i majke Milice rođene Rožić.
Svoj bogati višegodišnji redovnički put započela je u Samoboru, a prve zavjete polaže godinu dana kasnije, dok svoje doživotne zavjete polaže 15.kolovoza 1962.godine.
Nakon toga radi kao krojačica i vodi brigu o čistoći rublja u Rijeci, u samostanu otaca Kapucina tj. od 1956.god. do 1961.god.
Od 1961.god. do 1964.god. boravi i radi u samostanu u Zagrebu - Maksimir i radi kod djece s posebnim potrebama.
1964. godine odlazi u Belgiju u Audregnies, gdje dvije godine pomaže kod njege starijih i bolesnih osoba. Od 1966. do 1972. godine živi u misijskoj župi koja brine za naše Hrvate u Francuskoj.
Radi sa djecom i obilazi naše iseljenike u Parizu i okolici. U Domovinu se vraća 1972. godine, kao pomoćnica učiteljice novakinja do 1975. godine, te brine za jednu stariju gospođu. Godine 1985. dolazi u Split, u Konkatedralu Sv.Petra gdje vodi brigu o čistoći rublja i pomaže u kućanskim poslovima.
Od 1993.godine preuzima brigu o njegovanju umirovljenog nadbiskupa dr. Frane Franića te mu pomaže u potrebama sve do njegove smrti (ožujak 2007.godine). Kako je sam pok. nadbiskup rekao u svojoj knjizi "Putevi dijaloga 2", kao domaćica i bolničarka, 3 puta mu je spasila život od napada hipoglikemije, a budući da nije mogao čitati pod električnom rasvjetom, uz njenu pomoć pročitali su preko 40 velikih knjiga duhovnog sadržaja što on sam ne bi mogao učiniti.
Od 2008.god. do 2010.god., Č. s. Emanuela živi u samostanu u Dubrovniku, a od 10. veljače 2010. godine u samostanu Sv. Rafaela u rodnom Solinu. 18. veljače 1988. godine Sveti otac Ivan Pavao Papa II, podjeljuje joj svoj apostolski blagoslov za Krepostan redovnički život i ustrajnost do kraja života u ljubavi prema malom Isusu i bližnjemu. Uvijek odana dragom Bogu i Družbi sestara Služavki malog Isusa, (baš kao što i njeno ime u prijevodu znači "Bog je s nama"), otišla je sestra Emanuela s dragim Bogom u sebi na svoj ovozemaljski i vječni počinak.
Počivaj mirno u zagrljaju svog i našeg Gospodina, pjevajući na nebu zajedno sa anđeoskim zborom, onako lijepo kako si i u životu pjevati znala. 
Svim dragim sestrama koje si poznavala i s kojima si radila izražavamo iskrenu sućut zbog gubitka njihove dugogodišnje družbenice. 
A, tebi draga teta Zorka, fala na svim trenucima provedenim s nama, na svakoj lipoj riči i ponekom prijekoru kad je tribalo. 
Ostat ćeš u srcima svih nas, na ponos svojoj velikoj obitelji i cilom svom Solinu. 
Falit ćeš i već fališ svojim Milanovićima.
Volimo te.   
Neka te čuva dobri Bog. I ... počivala do vječnosti u miru njegovu. 
Dobra i nikad zaboravljena teto naša.  

Komnetnari

Miljenka Žižić
Počivala u miru dobra naša časna Svetokajka samozatajna vridna

Jagoda Cukusic
Počivala u miru Božjem

  Vijesti - Sve