Danas 22. svibnja  u 15 sati na splitskom gradskom groblju Lovrinac oprostili smo se od naše susestre s. M. Marceline Lovrić, koja je premimula  u 81. godini, na svoj rođendan 20. svibnja. 

Poštivajući  epidemiološke mjere sestre iz bližih zajednica  u zajedništvu s provincijskom glavaricom s. M. Terezijom Pervan i članicama provincijske uprave, došle su na ispraćaj. Nismo bile brojne kako  obično  u ovakvim situacijama budemo, ipak svaka zajednica iz Grada i okolice   imala je svoje predstavnike. Iz Zagreba došle su vrhovna glavarica s. M. Marija Banić i vrhovna savjetnica i ekonoma s. M. Vedrana Krstičević. Svojom nazočnošću odale su počast s. M. Marcelini i njenom redovničkom  predanju i svjedočenju. Njezina bliža rodbina, nećaci i nećakinje iz Splita i Zagreba ispratile su svoju Tetu sa suznim očima, čime su posvjedočili svoju ljubav, poštovanje  i povezanost s njome.  S. M. Marcelina jedna je od triju sestara koje su svoje redovništvo  i posvećenost Bogu ostvarile u našoj Družbi i našoj Provinciji; s. M. Otilija,  s. M. Laura i s. M. Marcelina. Iz ove brojne obitelji, jedna nećakinja  također je Služavka Malog Isusa, s. M. Merica Lovrić. Sprovodni obred vodio je don Ranko Vidović, župnik župe Gospe od Otoka  u Solinu, uz asistenciju don Pave Banića, don  Ante Mateljana i don Ante Matešana.  Molitvom krunice  i završnom pjesmom Kraljice neba, otpratili smo njen lijes u zajedničku grobnicu sestara.

Sv. Misa zadušnica bila je u crkvi Gospe od Otoka u Solinu,nakon pokopa, a  pridružile su nam se i još neke sestre, koje zbog  trenutne situacije nisu došle na Groblje. Pred početak sv. Mise, provincijska glavarica s. M. Terezija Pervan u kratkim crtama pročitala je životopis s. M. Marceline, izrazila sućut rodbini, zahvalnost vrhovnoj glavarici s. M. Mariji i vrhovnoj savjetnici s. M. Vedrani kao i svećenicima  za prisutnost i ispraćaj.  Sv. Misu predslavio je don Ranko Vidović, župnik ove župe, zajedno sa spomenutim svećenicima. Homiliju  u kojoj je govorio o redovničkom svjedočenju s. M. Marceline  započeo je riječima da je počašćen što je vodio sprovodni obred i sv. misu za jednu redovnicu.  Kako kaže nije ju prije poznavao, ali prvi susret bio je dovoljan da doživi koliko poštovanje i ljubav s. M. Marcelina ima prema svećenicima.  Emotivno je govorio o njezinim krijepostima,  kojima je kao svećenik svjedočio, posebno poniznosti i malenosti. Dodao je jednu rečenicu, kako kažu da u raju ima svih grijeha osim oholosti, a u paklu svih krijeposti, osim poniznosti.  Homiliju je završio riječima: Želio bih da za svakoga od nas na kraju života može se reći da je svjedočio za Krista kao časna sestra  Marcelina. Don Ante Matešan, župnik  župe Solinskih Mučenika u Solinu izrazio je zahvalnost s. M. Marcelini, jer je dolaskom u tu župu, koja je osnovana 1989. g.   doživio jednu njezinu ljudsku gestu. Kad je bio operiran i teško bolestan,  premda ga nije poznavala poručila mu je da kod njih u samostanu ima sobu za njega i sve što mu bude potrebno, te da će se sestre brinuti o njemu. To ga je ohrabrilo u njegovom svećeničkom radu  i dalo snagu  da uz Božju pomoć može živjeti svoje svećeništvo i raditi za spas ljudi, donoseći Krista u njihov život.

 Neka nam s. M. Marcelina izmoli svjedočenje za Isusa, onako kako je ona svjedočila.

s. M. L. B.