Zadivljenost otajstvom Utjelovljenja sestre samostana Anutnovac dijelile su sa djevojkama, sudionicama susreta koji se događao od 3. do 5. siječnja pod geslom: Javljam vam veliku radost! Okupile  su se djevojke s raznih strana: Podravine, Zagreba, Bistre i Jastrebarskog te pod vodstvom fra Petra Cvekana, vlč. Domagoja Matoševića, s. Viktorije Predragović i s. Emanuele Pečnik, otkrivale su kako živjeti božićno i po Božiću.

U meditacijama, zajedničkoj i osobnoj molitvi, slavljenju sakramenata, međusobnim susretima sa sestrama, ponirale su u navještaj što ga nosi ovo otajstvo. U likovima Djeteta Isusa, Marije, Josipa, pastira i kraljeva te životinja iz jaslica, prepoznale su mnoge poticaje.

Kako je to doživjela Laura Lončar iz Kloštra Podravskog, pročitajte!

Dolazile smo iz različitih krajeva, ali ubrzo smo se upoznale i mnogo smo toga naučile jedna od druge razmjenjujući mišljenja i ideje, ili si pak međusobno pomažući pri kreativnim radovima.

Sestre su nas srdačno ugostile i odnosile su se prema nama prijateljski, brižno i s ljubavlju.

Sve svakodnevne poslove, kao i molitve i svete mise, sestre obavljaju u prekrasnom zajedništvu i ljubavi, i mnogo smo toga od njih mogle naučiti.

Imale smo priliku vidjeti predstavu zajednice Cenacolo, pogledati izložbu "Čudo Božje krhkosti" (skulpture koje prikazuju scene iz Isusova života oblikovane od komušine-kukuruznih listova) te još mnogo raznih zanimljivih sadržaja.

Igrajući igru "Imaj srce" na zabavan smo način imale priliku naučiti poneke zanimljivosti iz života utemeljitelja Sestara Služavki Maloga Isusa- sluge Božjega Josipa Stadlera.

Praveći jaslice od drveta i raznih prirodnih materijala malenome Isusu, pripremale smo i u našim srcima tople ležajeve u koje smo ga s ljubavlju i radošću primale.

Iz raznih meditacija, razgovora i prezentacija, izvukle smo vrijedne poruke i misli;

Božić ne mora, ne smije biti samo i isključivo 25.12. Dopustimo Isusu da se svakog dana ponovno i ponovno rodi u nama,  živimo Božićno svaki dan našeg života, širimo i darujmo svakodnevno radost božićnog dana drugima.

Isus nas voli upravo takve kakvi jesmo. On ne traži da se mijenjamo, on želi samo da mu otvorimo put do našeg srca i tada će nas on mijenjati. Uz Isusa postajat ćemo bolji svakog dana, svakog trenutka.

Isus je rođen u štalici na slamici kako bi ga ljubili, a ne da bi ga se bojali.

Bog je uz nas i neprestano nas čuva, neizmjerno nas voli. Daje nam nove prilike.

Ako smo dovoljno hrabri, nikad neće biti kasno za popraviti pogrešku.

Moramo naučiti prihvatiti sami sebe i druge oko nas. Svatko je od nas poseban, drugačiji od svih. Svi smo vrijedni ljubavi. Isus nas sve voli i prihvaća.

Mnogo toga možemo učiti od Marije, Josipa, pastira, kraljeva, pa čak i od vola, magarca i ovčice.  Svi su oni imali svoju osobnost, svoje strahove, svoje  vrline... zajednička im je ljubav kojom su dočekali malog Isusa.Bila su ovo prekrasno provedena tri dana u društvu sestara. Malo smo se odmaknule od užurbane svakodnevnice u kojoj inače živimo i posvetile se sebi, drugima, otvarale Isusu put do našeg srca. Sestre su u svaku od nas usadile zrnce dobroga, a o nama ovisi hoćemo li ga pustiti da propadne, ili ga njegovati i zalijevati, pustiti da djeluje u našim srcima i mijenja nas svakodnevno.