Kroz mjesec studeni smo se s velikim veseljem nastavili družiti na radionicama pod vodstvom naše drage s. Kristine. Rad anđela se pokazao vrlo plodonosnim; anđeli se samo nižu, jedan manji, drugi veći, jedan uži, drugi malo širi, a sve ljepši jedan od drugoga.

Borovi u našoj crkvi će ove godine biti prekrasni. Anđela ima sve više, pa ćemo jedan dio izdvojiti i za izložbu jaslica u samostanu Antunovac. O, koje će to veselje biti! Vrijedne ručice nisu stajale, prstići su radili, a sve u veselom druženju.

Na radionicama sudjeluju i starije gospođe koje su u penziji, da, namjerno kažem penziji, jer je jedan mudar čovjek rekao: „Stari ljudine ne bi nikada smjeli otići u mirovinu, nego u penziju. Penzija je najbolje vrijeme da ostvare sve ono što su tijekom života htjeli, ali nisu mogli zbog obaveza.“ Te naše drage gospođe ne miruju, na radionicama s nama zajedno rade, od njih se puno toga može naučiti i lijepo je družiti se sa svima. Pune su životnog iskustva i duha. Radost su te naše radionice!

Šulj, Sandra
Župa sv. Ivana Krstitelja, Zagreb