Večer uoči svetkovine Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije i druge nedjelje došašća u župi svetog Ivana Krstitelja u Zagrebu otvorena je 25. godina djelovanja Društva Prijatelja Malog Isusa, vanjskih suradnika sestara Služavki Malog Isusa. Za to prigodu okupili su se članovi DPMI iz župe sv. Anastazije iz Samobora, župe sv. Jeronima-Zagreb i domaćini na duhovnu obnovu koju je vodio o. Danijel Čolo, karmelićanin. 

Kako bliže Isus u ovo vrijeme došašća bila je temeljna misao o kojoj se promišljalo tijekom zajedničkog popodneva i večeri. Otac Danijel je pokušao približiti i razložiti oblik pučke pobožnost kojoj je hrvatski narod stoljećima vjera, a to je molitva krunica. Iako nenadmašnu vrijednost u životu vjernika imaju sakramenti, molitva krunica je često na ustima majki i očeva, djedova i baka, braće, prijatelja, poznanika. Molitva krunice je molitva ponavljanja što za neke može biti poteškoća, ali običan život se sastoji od ponavljanja, svaki tjedan započinje nedjeljom, svaki dan ima iste sate u koje ustajemo, molimo, radimo. Ponavljanje je sastavni dio života i zato je prirodan način moljenja. Kroz ponavljanje otajstava Isusova života mi u sebi oživljujemo Marijina sjećanja, naglasio je otac Danijel. Otajstvo se može pronaći u susretu pojedinca sa samim sobom i u otvorenosti prema Onom koga iščekujemo u ovo vrijeme adventa. Taj susret se događa u jednostavnosti i običnosti, a ne u ekskluzivi. Mariji u jednostavnosti njezina doma i običnog posla dolazi Anđeo s viješću koja će joj promijeniti život. Velike stvari u našem životu događaju se u tišini, a ne u zaglušujućoj buci gužve. U susretu sa samim sobom i s Bogom, čovjek često postavlja normalno ljudsko pitanje – zašto, ali to pitanje ne bi smjelo nadvisiti Božji odgovor – zato. U prihvaćanju božanskog zato otvara se prostor gdje može doći i sam Sin Božji, što je onda jamstvo ispravnog vjerničkog stava. Bilo je zanimljivo čuti kako je iskustvo trudnoće zapravo jedna vrst došašća, iščekuje se ž/Život. Ističući vrijednost molitve krunice voditelj Čolo naglasio je da prioritet u vjerničkom životu imaju sakramenti, osobito euharistija i ispovijed. Ne blagovati Tijelo Kristovo je veliko siromaštvo za jednog vjernika. Uoči slavlja euharistije prisutni su imali priliku za sakrament ispovijedi u kojem su svi mogli naći novi put do Kristova stola. Vrhunac se dogodio kod euharistijskog stola u kojem je lomljena Riječ i Tijelo Kristovo kojim su se nazočni mogli okrijepiti. Tom zajedništvu pridružio se i župnik, vlč. Ivan Lastovčić. 

Uz obred paljenja druge adventske svijeće i druženje u razgovoru i okrjepi, nastavilo se ono što je dobro započeto prije  25 godina u vrijeme osnutka Društva Prijatelja Malog Isusa. Ovaj susret bio je izvrsna prilika za zaustaviti se i zagledati u primjer nadbiskupa Josipa Stadlera koji u svom životu prihvaća Božji „zato“ i tako nam uz Blaženu Djevicu Mariju postaje bliski primjer kako ići bliže Bogu.

s. Marta Vunak