Dana 22. lipnja 2026. kod jame Jazovke na Žumberačkom gorju održana je komemoracija za žrtve partizanskih zločina, od kojih je 814 ekshumirano upravo na ovom mjestu. Misu zadušnicu predslavio je pomoćni zagrebački biskup mons. Marko Kovač. U spomen-pohodu, molitvi i liturgiji sudjelovale su sestre Služavke Malog Isusa predvođene vrhovnom glavaricom s. M. Anđom Vranješ i provincijskom glavaricom zagrebačke Provincije s. M. Emanuelom Pečnik.

Program je započeo usponom do Jazovke uz molitvu krunice i pjesmu. U prigodnoj homiliji tijekom svete mise biskup Kovač zastao je nad stvarnošću jame, koja je u svojoj dugoj prošlosti nastajanja i skrovitosti u jednom trenutku postala svjedokom ljudske mržnje i zla. Jama je trebala skrivati istinu, no ona ju je istodobno čuvala. Iako je žrtvama nasilno oduzeto svako dostojanstvo, ime i sjećanje, dostojanstvo djece Božje nije im se moglo oduzeti. Njihove kosti bile su predodređene da budu znak za budućnost. „Ono što čovjek skriva, Bog pamti, ono što čovjek želi izbrisati, Bog upisuje u dlan svoje ruke.“ Biskup je naglasio da je jedini lijek za rane, koje još uvijek krvare u srcima ljudi, obitelji i naroda, istina koja se otkriva u ljubavi. Pozvao je na molitvu za žrtve, njihove obitelji, domovinu, ali i za počinitelje, kako bi Božji dar oprosta svima pomogao da se živi u istini, vjeri i nadi.

Tišina ovog mjesta, priroda koja odiše Božjom prisutnošću i razotkrivena istina koja užasava i pobuđuje poštovanje, dotaknuli su srca okupljenih vjernika te su odavši počast žrtvama Jazovke uprisutnili zahvalnost i ljubav prema domovini i narodu, kao i vjeru u pravdu i milosrđe Svemogućega. Jedna od mučenica Jazovke je s. M. Gaudencija Šplajt, Služavka Malog Isusa, koje se Družba spominje s dubokim divljenjem i preporuča se njezinu zagovoru i primjeru vjernosti Kristu do smrti.

s. M. Tabita Kovačević