Godišnja korizmena obnova za redovnice grada Splita i okolice, održana je u svetištu „Gospe od Zdravlja" u Splitu,  22. ožujka u 16. sati. Obnovu je organizirao delegat za redovnice fra Petar Lubina. Naše sestre iz samostana: sv. Ana – Split, Malog Isusa – Split, Bačvice, sv. Sv. Josipa – Šine,  sv. Rafaela – Solin, sv. Alojzija – K. Kambelovac, te  zajednica: sjemenište, bogoslovija, svećenički dom, nadbiskupijski  Ordinarijat , nazočile su  prema mogućnosti i obavezama.

Sve prisutne sestre i kandidatice pozdravio je delegat fra Petar, ističući važnost sadašnjeg vremena. Sestre su u svakoj fazi svog života, važan dio sveukupne Crkve, pa i onda kad im zbog starosti ili bolesti oslabljuju fizičke sposobnosti. Slijedio je liturgijski dio, u kojem se čitao tekst iz knjige Izlaska. „Iscijeli mi dušu, jer Tebi sagriješih“, psalam je koji je pjevala s. Lidija Matijević, franjevka. Fra Petar je pročitao je navještaj iz Matejeva evanđelja  o sedmorici braće i jednoj ženi. Duhovni nagovor sestrama je održao dr fra Ante Vučković na temu: „Istražujte – redovnički život i Božja blizina.“

Obradio je tekst koji govori o grmu koji ne izgara, dijalogu Boga i Mojsija, te Mojsijevu poslanju. Svaki tekst iz sv. Pisma ima značenje u momentu čitanja, ali također značenje za našu osobnu budućnost.  Naš duhovni život sastoji se od naše prošlosti, koje uključuje naše sposobnosti, znanje i sve ono što smo bili prije dolaska u samostan. Drugi dio je naše iskustvo koje stičemo u susretu s Božjom riječi. Svaka riječ u Sv. Pismu ima svoj duboki smisao, Bog nam govori, kao što je govorio Mojsiju. Da bismo razumjeli Njegov, moramo biti „goli“, „skini obuću“, Adam i Eva  bili su bez odjeće, dok nisu sagriješili. „Goli“ znači slobodni od svega što nas opterećuje. Jasna je Njegova riječ „Ne boj se“, jer se Mojsije bojao faraona, koji je simbol straha i smrti. Ljudi privučeni Božjom riječi, uoče svoju slabost, bježe svjesni onoga što jesu. Petar privučen Isusom, želi pobjeći „Odlazi od mene, jer sam grešan čovjek.“ Bog je vatra koja ne uništava. Moramo razlikovati Boga od Božje sile. Bog nam daruje nešto što je važno – zemlju u kojoj teče med i mlijeko-.

Redovništvo ne postoji samo zbog sebe, ono postoji zbog nekog drugog. Ne može se razumjeti život redovništva, ako se ne  razumiju muke života. Bog će izvesti svoj narod uz pomoć Mojsija. Bog će biti s njima. Bog se pojavljuje u sva tri vida vremena, sad, prije i kasnije. Redovnici imaju iskustvo da do sada znaju po čuvenju, a od sada to vide. Kad se stekne iskustvo, sve drugo je slama. Kad je Mojsije pričao s Bogom, na njemu se to vidjelo, ne mora pričati. Mi smo pozvani da se kroz nas zrači Božja blizina u ovom svijetu. S ovim mislima je fra Ante završio nagovor sestrama,pokazujući na koji način se svakodnevno može iščitavati i približavati Božja riječ. Prije početka sakrameta pomirenja, fra Petar je sestre upoznao s danom čestitanja Uskrsa ocu Nabdiskupu i pozvao sestre da  osim kućnih poglavarica, budu i druge nazočne. Također je najavio zajednički izlet redovnica.