(Izlet u Trogir)

Bog nas ljubi, o kako ljubi, On ljubi nas!

I ove godine, po dobrom starom običaju organiziran je 7. listopada jednodnevni izlet redovnica Splitsko-Makarske Nadbiskupije pod vodstvom fra Petra Lubine. Glavno odredište bili su Trogir i Čiovo.

Oko 50 redovnica različitih Družbi i Redova,zaputilo se u 7,30 ispred  crkve Gospe od zdravlja u Splitu prema Gospi kraj mora (Gospi od mlika) na Čiovu. Putem smo pozdravili Majčicu i predali joj današnje hodočašće u ruke da ne samo obađemo razna mjesta i crkve, već u njima susretnemo Onoga koga je ona nosila u utrobi i rodila, Onoga čiji otajstveni život na poseban način razmatramo s Marijom kroz njezin mjesec, mjesec krunice – listopad.

U putu smo također jednodušno i jednoglasno molili i jutarnju iz časoslova. Stigavši na Čiovo prvo smo posjetili već spomenutu Gospu kraj mora, gradu najbliža predromanička crkvica iz 11. st. Zanimljiva je jer se uz nju nekad nalazila nastamba pustinjaka. Naime Čiovo je otok gdje su se u antičko doba protjerivali heretici i tamo se povlačili u osamu. Također valja reći da je utoj crkvi prvu misu slavio Petar Berislavić, hrvatski ban i biskup te jedan od najslavnijih hrvatskih boraca protiv turaka.

Zatim smo posjetili crkvu sv.Križa i dominikanski samostan u selu Arbanija. To je zapravo jedan od tri proglašena svetišta u Hrvatskoj od pape. Samostan je osnovao Nikola Miličević, dominikanac koji je umro na glasu svetosti. U crkvi postoji predivan križ Raspetoga iznad oltara. Ovdje se 1600. g. zbio čudesni događaj. Iz Kristovih rana na raspelu je prokapala krv. Zanimljivo je i da je crkva dva puta kroz povijest gorjela, a križ ostao netaknut oba puta. Lik Krista na križu izgleda tako realno, u stavu ispuštanja posljednjeg daha. Sam pogled na Njega prenese te na Golgotu, u trenutak iskazivanja Njegove ljubavi prema nama, potpunog sebedarja, izgaranja do kraja. Neopisivo. Hvala i slava Bogu za sve.

Nakon toga posjetili smo Slatine te pred originalnom slikom Gospe od Prizidnice u župnoj crkvi Uznesenja BDM zahvalni molili srednji čas. A onda se uputili u svetište Gospe od Prizidnice. Među strmim stijenama iznad samog mora izrasli su crkva i svetište u sklopu istoimene pustinje koju su u 16. st. osnovali poljički svećenici glagoljaši. Crkva je ukrašena milosnom Gospinom slikom koja u ruci drži Isusa. Predaja kaže da je naslikana na dasci, postavljena na gredu i na taj način doplovila do obale Čiova gdje je pronađena u davna vremena. Slika je očitim čudesima sebi privukla skupljanje puka. Tako je danas okupila i nas oko oltara i oko slike te smo u zajedništvu sa fra Petrom, biskupskim delegatom slavili sv. Misu moleći od Gospodina sve potrebne milosti da Mu vjerno i radosno služimo u sve dane života svoga.

Nakon pauze za ručak i rekreaciju zaputili smo se u Trogirsku katedralu sv.Lovre gdje nas je dočekao vodič.

Ispred katedrale naišli smo na jednu od mnogobrojnih trogirskih klapa koji su nam zapjevali „Krist na žalu“ i „pismon izličili dušu“. Katedrala je UNESCO -va zaštićena svjetska baština.

Na njoj su uočljivi stilovi od romanike do baroka, a u njoj su i vrijedna umjetnička djela kao primjerice kapela sv.Ivana Trogiskog, jedan od najljepših renesanskih spomenika u Europi.

Zatim smo se prolazeći ulicama grada kratko zaustavlili kod crkve sv.Barbare, rodne kuće već spomenutog Petra Berislavića ali i rodne kuće našeg bl. Augustina Kažotića te stigli do dominikanskog samostana i crkve sv.Dominika, a onda kao šećer na kraju posjetili i benediktinski samostan i crkvu sv.Nikole. Kao što se od osnutka samostana 1064.g. život u njemu nije nikada ugasio, tako se i naše životne svijeće još nisu ugasile, još uvijek smo pozvani rasti i cvjetati, smijat se i pjevati, ljubiti i naravno – izgarati.

Vidjevši, čuvši, doživjevši mnogo lijepih i korisnih stvari kroz današnji hodočasnički izlet vraćamo se domovima sa novim poletom i žarom. Još jednom krećemo ispočetka. Gorljivije, sa Zvijezdom mora. Za Krista. Amen. Aleluja.

 s.M.Faustina Zemunik