Misa zadušnica za 814 žrtava ekshumiranih iz jame Jazovka

Misa zadušnica za 814 žrtava ekshumiranih iz jame Jazovka

Nedelja, 24. 8. 2025.

Na Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, u subotu 23. kolovoza 2025., u organizaciji Ministarstva hrvatskih branitelja, kod mjesta Sošice na Žumberku upriličen je posljednji ispraćaj i ukop 814 žrtava ekshumiranih iz masovne grobnice jama Jazovka. Komemoracija je započela svetom misom zadušnicom kod jame Jazovke, koju je predvodio zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša uz koncelebraciju više biskupa i svećenika. Uz brojne vjernike, u svečanosti su sudjelovale s. M. Anđa Vranješ, vrhovna glavarica Družbe, s. M. Katarina Penić-Sirak, s. M. Emanuela Pečnik, provincijska glavarica, s. M. Viktorija Predragović, s. M. Valerija Sakač, s. M. Bernardica Galovićs. M. Gabrijela Kolar i s. M. Darija Filipančić.

Okupljenom mnoštvu hrvatskih vjernika, Nadbiskup se na samom početku misnog slavlja obratio riječima citirajući riječi sluge Božjega kardinala Franje Kuharića iz 1993. godine: „Ovo mjesto nije poruka mržnje, ne stojimo nad provalijom bez nade jer, iako se ovdje dogodio strašan poraz svake čovječnosti, civilizacije i duhovnih vrijednosti, neka njihova smrt bude ugrađena u slobodu i mir Hrvatske.“

U nadahnutoj propovijedi Nadbiskup je, u obliku svjedočanstva Glasa iz ponora, iz duše hrvatskog vojnika, progovorio o svoj istini jame Jazovke koja je bila toliko dugo prešućivana. Govorio je u ime nevinih koji su bili nasilno odvedeni iz zagrebačkih bolnica, u ime redovnica i civila, čija su tijela bila zatrpana u tišini jame.

Prolazile su godine. Padale su zastave pod kojima smo ubijani, propadao je režim koji nas je osudio na nevidljivost i šutnju. Došao je novi vjetar, vjetar slobode. Govorilo se o demokraciji, o lustraciji, o istini, o povratku dostojanstva. Mislili smo, sada će se sve razotkriti, sada će naši grobovi progovoriti. I doista, neki su progovorili. Pojavili su se hrabri ljudi – speleolozi, povjesničari, svećenici, istraživači – koji su pronalazili jame, zapisivali svjedočanstva, skupljali kosti. Godine su prolazile, a nad mnogim jamama nije bilo mjesta ni za križ ni za spomen-ploču.[…] Mi, nevidljivi iz Jazovke, gledali smo kako se povijest ponavlja i s Domovinskim ratom shvaćajući da je i više hrvatskih sinova koji još čekaju glas pravde i trenutak istine. Duga šutnja, čak i u slobodnoj Hrvatskoj, mnoge je od nas zauvijek učinila nevidljivima i dopustila da naši zločinci ostanu neprocesuirani i štoviše nagrađeni. […]Današnji pokop, znak je da Hrvatska vraća dostojanstvo onima koji su desetljećima bili prešućivani i zaboravljeni.

Nakon misnog slavlja, svi vjernici, predvođeni pastirima Crkve i državnim vlastima, u procesiji su se uputili prema mjestu ukopa i novoizgrađenom spomen-obilježju gdje su upriličeni blagoslov spomen-obilježja i posmrtnih ostataka te molitva za pokojne i sahranjivanje posmrtnih ostataka 814 žrtava.

Prije ukopa, simbolično su uručene zastave Republike Hrvatske osobama, udrugama i institucijama, koje su se istaknule u svojoj povijesnoj ulozi, predanom radu ili snažnoj vezi sa stradanjima i sjećanjem na žrtve. Među njima bila je s. M. Anđa Vranješ, vrhovna glavarica Družbe. Primila je barjak u spomen na mučeničko stradanje naše s. M. Gaudencije Šplajt.

Ovaj dan budi nadu! Otrt će Bog svaku suzu s naših očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu ( usp. Otk 21, 4). Do tada, hodimo u vjeri, nadi i ljubavi znajući da jedna žrtva u ljubavi Božjoj nije besplodna.

Nek krv hrvatskih mučenika bude novo sjeme za nove naraštaje hrvatskog naroda koji će ljubiti Boga iznad svega, ljubiti obitelj i Domovinu.

s. M. Emanuela Pečnik

 

Galerija slika:

  Vijesti - Sve