Živimo u neobičnim, teškim vremenima. Ove su godine potres, poplave i kriza uzrokovana koronavirusom pogodili grad Zagreb. Mnogi su ljudi privremeno smješteni izvan svojih domova. Prijatelji Maloga Isusa iz Župe sv. Pavla iz Retkovca iz Zagreba uključili su se u humanitarnu akciju skupljanjem priloga za stradale u potresu pod geslom „Bližnjem srce majčinsko!“

                Ove je godine, krajem ljeta, u našu Župu došla časna sestra Viktorija. Vjerujem da nije bilo lako doći među nepoznate ljude u kojima se osjećao strah od potresa i opasnoga virusa. Crkva je bila napola prazna, a dječji zbor raspušten. Ljudi su bili na godišnjim odmorima, djeca kod baka i djedova, gdje je tko mogao. Svojom susretljivošću i ljubaznošću sestra Viktorija vrlo brzo je okupila dječji zbor. Zbog zatvorene crkve i dječjih praznika dječji glasovi mjesecima se nisu čuli u našoj crkvi. Sjećam se te nedjelje kada sam ušla u crkvu i čula dječje glasove. U tom je trenutku sve izgledalo kao da se vratilo u normalu. Zaboravili smo na virus i strah, činilo se da je sve loše iza nas.  

                Na molitvenom susretu u listopadu časna Viktorija iznijela je svoj plan o radionicama u kojima bismo izrađivali božićne ukrase i adventske vijence te ih prodavali na nedjeljnim misama ispred crkve i tako sudjelovali u akciji prikupljanja priloga za stradale od potresa. S radom smo počeli odmah sljedećega tjedna. Svi koji su bili u mogućnosti uključili su se u nabavu potrebnoga materijala. Sastajali smo se dva puta tjedno, družili se i radili. Naš župnik priredio nam je uvijek okrepu čajem ili kavom. Na župnom dvoru imamo veliku dvoranu u kojoj se mogu poštivati sve epidemiološke mjere. Najprije smo napravili bijele borove. Časna je prihvatila prijedloge naših članica pa smo počeli s izradom anđela. Kada su došli na red adventski vijenci, u rad su se uključili roditelji prvopričesnika i roditelji djece uključene u dječji zbor. Svatko je radio prema svojim idejama tako da su radovi bili jako lijepi. Naravno, bilo je i novih prijedloga pa smo izrađivali i jaslice. U nedjelju Krista Kralja svoje radove izložili smo ispred crkve i, na veliko iznenađenje svih nas, prodani su skoro svi izrađeni radovi. Iako nismo planirali, sljedeći tjedan nastavili smo s radionicama. Tada su nas, nažalost, zatekle nove, strože mjere. Ipak smo i u prvu adventsku nedjelju izložili i prodali nove radove.   

Na kraju možemo biti zahvalni Gospodinu što nam je dao mogućnost humanitarnoga djelovanja. Nadamo se da smo mnogima donijeli svjetlo u njihove domove. Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u radionicama i onima koji su kupili naše radove. Iako su sada mjere strože, mislim da nam ova nova situacija zapravo  daje mogućnost mira, tišine, više druženja sa svojim ukućanima, a i dobili smo više vremena za promišljanje i molitvu. Zahvaljujem Bogu na tome i molim Ga da nas u tome miru sve prati na putu pripreme za proslavu rođendana najsvetijeg Djeteta.

Blaženka Salaj