„Zar si jedini stranac u gradu i ne znaš što se ovih dana tu zbilo?“ (Lk 24,18) pitali su dvojica Isusovih učenika tog neobičnog čovjeka koji im se pridružio na putu.

Na Uskrsni ponedjeljak, 2. travnja 2018. god. s. M. Marina, s.M. Milana, s. M. Antonia i ja zaputile smo se u „Emaus“ da susretnemo Uskrsloga kao ova dva učenika iz Evanđelja. 

Zaputile smo se u Međugorje. Oko 12h smo stigle na odredište, pohodile crkvu sv. Jakova i ondje svojim poklonom pozdravile Gospodina. Nakon zajedničkog ručka i ugodnog druženja  zajedno smo molile molitvu krunice dijeleći osobna razmišljanja i molitvene nakane o svakom otajstvu te nastavile izmjenjivati iskustva i plodove ovogodišnje Korizme i Uskrsnog otajstva uz šetnju međugorskim puteljcima. Pročitale smo zajedno i Evanđelje dana te mu dopustile da nas prožme i sadi u nama sjeme prave vjere dijeleći i „lomeći“ međusobno Riječ. Provele smo malo vremena i u samoći i osobnoj molitvi s Gospodinom u klanjanju Presvetom Sakramentu koji je to isto sjeme sadio u srca dvojice učenika dok im je tumačio značenje Pisma na putu.

Put kojim učenici hode slika je ljudskog života. Hod jest životni hod. Emaus prema kojemu su se zaputili označava povratak na staro. Mi volimo da stvari budu onakve kakve su oduvijek bile. Mi maštamo o lijepim iskustvima iz prošlosti i plačemo što ih nema, vapijemo: kad će opet doći. Jadikujemo za dobrim starim vremenima. A ovdje je mnogo više! Jesmo li Ga prepoznale na ovom  našem današnjem putu?

„Na putu u Emaus, tumačio je proroke, pisma. U nama je gorjelo premda vani bio je mrak. U tom trenu se otvoriše oči, prepoznali smo ga u lomljenju kruha. Srce nam je gorjelo, dok nam je govorio, dok je pisma tumačio, stranac na putu Isus je, Bog moj“ kaže tekst jedne pjesme. Mislim da se upravo to dogodilo i nama, susret s Bogom. U društvu s Njim nakon Međugorja krenule smo u Široki brijeg. Ondje smo posjetile franjevački samostan, tj. župu Uznesenja BDM gdje smo se susrele sa župnikom fra Stipom Biško koji nas je srdačno primio te fra Vendelinom Karačićem koji nas je proveo kroz samostansku galeriju, riznicu, Crkvu, te nam sve detaljno objasnio i uveo nas u samu povijest Širokog brijega te dolaska fratara na tu filijalu. Osobno me posebno dojmila priča o širokobriješkim mučenicima tj. pobijenim fratrima o kojoj do tad nisam čula. Nakon razgledavanja i obilaska svega spomenutog, fra Vendelin nam je darovao svoje autorske knjige kao uspomenu na ovaj susret, a mi smo se zahvalne Bogu za današnji dan vratile svojim domovima sa nanovo ražarenom vatrom u našim srcima, onom vatrom kojom su gorjeli ovi širokobriješki mučenici dok su polagali život za Uskrsloga. I da, doista smo Ga susrele i prepoznale. Svaka na svoj način osobno, ali i zajedno.

Pomozi nam, Isuse, da vidimo kako naša priča postaje živa dok slušamo tvoju. Daj da čujemo tvoju Radosnu vijest kako bi naše srce moglo sjati. Daj da zaboravimo sebe i primimo tvoga Duha. Amen. Aleluja.

s. M. Faustina Zemunik