Dana 11. ožujka 2022. godine, u samostanu „Betlehem“ na Kraljevcu, u organizaciji Vijeća za duhovnost i promicanje baštine Oca Utemeljitelja zagrebačke provincije sestara Služavki Malog Isusa, održana je duhovna obnova za sestre provincije. Duhovnu obnovu je vodio vlč. Kristijan Tušek, povjerenik za mlade zagrebačke nadbiskupije, na temu „Na tvoju riječ…“. Bio je ovo nastavak na duhovnu obnovu održanu u studenom na temu „Ljubav usprkos svemu“ i drugi od planirana tri susreta kroz koje se provlači nit služenja protkana mislima apostolske konstitucije Amoris Laetitia i od pape Franje proglašene Godine obitelji.
Na samom početku, vlč. Kristijan nas je podsjetio tko smo i koja je bit našeg služenja. Biti redovnica nije posao, to je cijeli život. Redovnica je redovnica u svakom času, na svakom mjestu, u svemu; i kada radiš, i kada moliš, i kad si na godišnjem odmoru. Za Boga smo se predodredili, Njemu se posvetili i po tome smo izvanredni znak Božje prisutnosti u svijetu. Pozvane smo davati maksimum od sebe i biti pozitivna provokacija u svijetu. Ipak, tu se nađe prepreka, a o tri najvažnije razmišljali smo u nastavku na temelju odlomka o pozivu prvih Isusovih učenika iz Evanđelja po Luki (Lk 5,1-11).
Isus ulazi u Šimunovu lađu potpuno nenametljivo i moli Šimuna da je otisne od kraja. Isus nikoga ni na što ne sili, ne zahtjeva; Isus izdvaja Šimuna iz mnoštva i moli da se otisne lađom dajući mu prostora za slobodnu odluku; konačni izbor je na pojedincu. U tome se skriva dragocjenost poziva.  Isus nikoga od nas nije pozvao s mnoštvom, već pojedinačno, po imenu i dao nam izbor odlučiti i otisnuti se s Njim na pučinu. I to se ponavlja iz dana u dan. Svako jutro novi je odgovor na Njegov poziv, spremnost na život bez sigurnosti, na život koji se uvijek događa na putu, koji je dinamičan, bez komocije. A to nas dovodi do prve bitne prepreke za naše služenje i posvećeni život, do „sindroma mjesta“. Ako Krist dolazi da bi putovao svijetom, potrebno si je posvjestiti da smo i mi pozvani trajno biti na putu. U navezivanju na mjesto, dužnost, susestru…u čemu je skriveno „da je meni dobro“, nema Boga! Tu zaboravljaš da je potrebno prijeći i onaj dio puta koji vodi do Kalvarije i uskrsnuća. 
Isus nije onaj koji posjeduje, već dijeli. I mi smo na to pozvani no da bismo mogli ostvariti potrebno se osloboditi očekivanja i nostalgije. To je druga prepreka na našem putu – nostalgija. Ona nas sprječava da nam bude dobro tu gdje jesmo i s onim što imamo jer „uvijek je onako bilo“! Tek kad se ovoga oslobodimo, možemo izvesti na pučinu, udaljiti se od plićaka. Isus želi djecu, a ne pravednike jer dijete je slobodno i u svakom trenu spremno baciti se potpuno u naručaj – isploviti.
Bitni preduvjet čudesnog ulova jest i slušanje. Usprkos tome što smo se trudili svu noć i ništa, ipak ću na tvoju riječ pokušati. Mi često želimo plodove svoga truda vidjeti odmah i kada njih nema brzo se pokolebamo i obeshrabrimo, padnemo u nezadovoljstvo i odustanemo. Često si i sami stvaramo prepreke tražeći izgovore „ako…“, „kad bi…“ zbog čega lako upadnemo u rastrganost i frustraciju, stvarajući stav krivnje „svi su protiv mene“ što nas priječi u ostvarivanju međusobne suradnje. Potrebno je posvjestiti si da nije sve tako kako nam se čini, da međusobno nismo neprijatelji već suradnici na istom putu jer samo tada ćemo moći vršiti svoju službu sretno i neopterećeno.
Treća prepreka je karijerizam tj. klerikalizam – stav da smo mi unutar Crkve zaseban svijet i promatranje poziva kao koristi. To je bijeg! Tu se gubi se želja za služenjem! Pozvani smo moliti za jednostavnost služenja koja zahtjeva više poniznosti, strpljenja; biti ljudi jedni prema drugima priznajući svakome pravo na dobro i loše. U svakoj situaciji u kojoj se javlja kakva poteškoća, prva Božja riječ je „Ne boj se!“ Pozvani smo razmatrati, moliti, ljubiti, služiti bez „ako…“ i „kad bi…“; prepustiti se i „ložiti vatru s drvima kakva imamo“, surađujući jedni s drugima. Nemojmo zaboraviti da ništa ne možemo sami – Bog je uvijek tu! Živimo tako da svijet po nama vidi da je Bog uvijek uz nas, da djeluje po nama i računa s nama imajući u svemu odlučnost koja ne gleda na čovjeka k'o čovjeka, već gleda njegov pogled!
Nakon predavanja, sestre su imale priliku pristupiti sakramentu pomirenja nakon kojeg je uslijedila sveta Misa, a po tom je s. M. Emanuela Pečnik, pročelnica Vijeća za duhovnost i promicanje baštine Oca Utemeljitelja, iznijela kratko tumačenje Sinode koju je za cijelu katoličku Crkvu otvorio papa Franjo 10. listopada 2021. godine i koja se trenutno odvija na dijecezanskoj razini, a završit će biskupskom sinodom u Rimu 2023. godine. 

s. M. Martina Vugrinec