S. M. KARMEN (MARIJA) ŽULJEVIĆ

(Vojnić-Gardun, 4. 11. 1963. – Split, 14. 10. 2019.)

 
˝Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.˝ (Iv 11,19-27).

U toj vjeri s. Karmen je živjela i u toj vjeri je u tragičnoj prometnoj nesreći preminula i preselila se u kuću Oca nebeskoga. Danas se od nje opraštamo na vidljivi način, a nastavljamo s njom živjeti očima vjere i duše, tragovima i vezama neprolaznog i vječnog.

U teškoj prometnoj nesreći, podno Klisa, u jutarnjim satima  vraćajući se sa seminara za medicinske sestre, koji se održao u kući Betanija na Velom Lošinju od 11. do 13. listopada, smrtno je stradala naša sestra Karmen.

Dok su zvona na crkvama zvonila i pozivala na molitvu Anđeoskom pozdravu širila se tužna vijest u našem samostanu, smrtno je stradala časna sestra kod Klisa. Pitale smo se i mi sestre u samostanu svete Ane: tko je, čija je, kako se ništa ne zna. Ubrzo smo dobile vijest koja nas je ostavila bez daha, da je to naša draga s. Karmen.

U svoje osobno ime, i u ime sestara Služavki Malog Isusa splitske Provincije sv. Josipa, izražavam sućut i sestrinsku blizinu, sestri Anđi s obitelji, našoj s. Marini, Nadi s obitelji, tetama Jaki i Ani s obiteljima, te ostaloj rodbini i znancima.

Sestra Karmen (Marija) Žuljević, rođena je 4. studenoga 1963. u Vojniću-Gardunu, od oca Ivana  i majke Anđe rođene Projić. Uz dobar kućni vjerski odgoj temelje vjere je dobivala i u župskoj crkvi na Gardunu i Trilju. Osnovnu školu je pohađala u Trilju. Obitelj se preselila u župu Trilj, gdje su sagradili obiteljsku kuću. Kao djevojčica dolazeći u naš samostan u Omiš i susretala se je s našim sestrama.  U svom Osobniku, od 10. veljače 1999.,  napisala je da je:" Susreću ći se sa sestrama u Omišu osjetila sam  poziv da budem redovnica."

U Družbu sestara Služavki Malog Isusa je došla nakon završene osnovne škole 4. rujna 1978. godine. U kandidaturi je bila u samostanu Omišu, a zatim u samostanu sv. Ane u Splitu, gdje pohađa srednju zdravstvenu školu, usmjerenje medicinska sestra, koju je  završila s odličnim uspjehom 31. svibnja 1982. godine. U novicijat je ušla 14. kolovoza 1982. u Dubrovniku. Privremene redovničke zavjete je položila 15. kolovoza 1984. godine u samostanu u Dubrovniku, a doživotne 15. kolovoza 1990. u jubilarnoj godini 100. godišnjice osnutka Družbe, u katedrali u Sarajevu.

Nakon položenih privremenih redovničkih zavjeta radila je kao medicinska sestra u staračkom domu u našem samostanu u Dubrovniku, zatim u Omišu kod djece s poteškoćama u razvoju, u Metkoviću kod starica smještenih u našem samostanu. Godine 1992. primljena je kao medicinska sestra za rad u Kliničkom bolničkom centru u Splitu, gdje je 27 godina radila na odjelu neurokirurgije. Uz posao je završila i višu medicinsku školu. Jedno vrijeme je živjela u samostanu u Krilu Jesenica, zatim u samostanu na Bačvicama. U radu s bolesnicima dolazi do izražaja njezin prirođeni smisao. Bila im je bliza svojim toplim osmjehom i radosnim duhom.

Draga Sestro, hvala ti za veliko srce koje je kucalo za mnoge ljude u potrebi. Hvala ti za majčinske ruke koje su njegovale i rane privijale mnogim bolesnicima, za usne koju su upućivale riječi ohrabrenja i nade u vječni i neprolazni život. Hvala ti što si bila Veronikin rubac kojim su brisala suze i znoj s bolnog lica bolesnika i patnika na odjelu. Svjedočila si milosrdnog Spasitelja u svakodnevnici svog života. U svom Osobniku rukopisom si 1999. godine zapisala, da nakon završene srednje medicinske škole stalno radiš s bolesnicima, i svjedočiš: ˝Taj je posao bolan i zahtijevan, ali pruža ispunjenje i radost. ... Najviše me pogađaju tuđi problemi i patnje... Najveći su mi poticaj hrabri i strpljivi ljudi, također i oni koji imaju razvijeni svijest i spoznaju i ljubav. Uz njih se lakše ide.˝   

Nakon nedavno preuzete službe provincijske glavarice s. Karmen često me znala hrabriti i upućivala mi duhovne poruke, kako riječju tako i slikom, uvijek s pogledom prema vječnosti i zagledanosti u Krista. Napisala mi je: „Stvorena si za nešto posebno. Bog te je izabrao. Slušaj Gospodina u svom srcu. Bog te ljubi i misli na tebe u svakoj sekundi tvog života“. Draga s. Karmen, tvoja djetinja duša često je dolazila do izražaja i u slici, kao i u slici anđela koji vodi dijete za ruku, koju sam od tebe primila. Vjerujem da te je tvoj anđeo doveo u vječnost, gdje više nema ni tuge ni jauka ni boli, da već sada s njime svome Stvoritelju pjevaš svojim lijepim glasom s anđeoskim korovima pjesmu i diviš se ljepoti neba u društvu Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, blažene Djevice Marije, svih svetaca.

Hvala svima koji su došli ispratiti našu sestru na vječni počinak. Hvala časnoj majci s. Mariji Banić, vrhovnoj savjetnici s. Vedrani Krstičević. Hvala župniku Trilja i dekanu cetinskog dekanata don Stipi Ljubasu koji je predslavio misno slavlje i uputio riječi utjehe, kao i don Tomislavu Topčiću župniku u Košutama, koji je dugi niz godina bio bolnički kapelan u KBC u Splitu i imao lijepu suradnju sa s. Karmen, te svim nazočnim svećenicima za bratsku svećeničku blizinu. Hvala sestrama naše Provincije, grupi sestara Sarajevske Provincije, kao i brojnim sestrama svih redovničkih zajednica koje djeluju u Splitu. Od srca hvala svim djelatnicima KBC Firule u Splitu, osobito osoblju s odjela neurokirurgije, s kojim je s. Karmen radila. Hvala svima koji su došli na sprovod, kao i onima koji su željeli, ali nisu mogli doći. Hvala s. Ivi Despotušić milosrdnici i s. Zori Penava Službenici Milosrđa, koje su nas dočekale na patologiji kao dva anđela u bjelini, kao i djelatnicima patologije. Hvala svima na molitvi, suosjećanju i blizini.

Hvala svima koji su molitvom, pisanim putem i putem telefona uputili izraze sućuti: generalnom vikaru splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslavu Vidoviću koji je uputio sućut u osobno ime, u ime nadbiskupa mons. Marina Barišića i splitsko-makarske nadbiskupije, provincijskim glavaricama naše sarajevske i zagrebačke Provincije s. Mariji-Ani Kustura i s. Petri Marjanović, časnoj majci sestara Dominikanki s. Jakici Vuco, provincijskim predstojnicama školskih sestara franjevki u Splitu i Mostaru s. M. Andreji Nazlić i s. M. Zdenka Kozina, voditeljici povjerenstva za medicinske sestre pri Konferenciji viših redovničkih poglavara s. Mirjani Tomašević.

Našu s. Karmen prepuštamo Božjem milosrđu i ljubavi. Duboko vjerujemo da ju je očinski primio u svoj nebeski zagrljaj i da se s njime raduje u rajskoj slavi. Molimo za njezinu plemenitu dušu u ovoj svetoj misi da joj oprosti sve možebitne ljudske slabosti, jer je svom dušom i srcem za života nastojala biti Božja, biti predana u službi Bogu i bližnjima.

Draga sestro, hvala ti za divna svjedočanstva milosrdne ljubavi, koja si pružala u bolnici tako i izvan bolnice, što mnogi posvjedočiše ovih dana. Počivaj u naručju svoga Stvoritelja. Budi nam zagovornica u nebu. Amen!

Ovim se riječima provincijska glavarica s. M. Terezija Pervan oprostila od s. M. Karmen.