Sestre zagrebačke Provincije okupile su se u utorak 18.11.2025. na duhovnu obnovu u samostanu Betlehem na Kraljevcu u Zagrebu. Susret je pripremilo Vijeće za duhovnost, trajnu formaciju SMI i promicanje duhovne baštine o. Utemeljitelja. Nazočile su sestre iz svih zajednica Provincije na čelu sa s. M. Emanuelom Pečnik, provincijskom glavaricom. Prijepodnevni dio duhovne obnove vodio je vlč. dr. sc. Josip Bošnjaković, svećenik Đakovačko - osječke nadbiskupije na temu Graditi zajedništvo razvijajući sposobnost suosjećanja, dok je u popodnevnom dijelu predavanje održala s. M. Kristina Maslać na temu Služavka Maloga Isusa hodočasnica nade na putevima mira.

Susret je započeo euharistijskim slavljem u samostanskoj kapeli. U homiliji je vlč. Josip istaknuo kako nas puno toga sprečava da vidimo Boga (obveze, brige, zabrinutosti, poteškoće…) pa ne prepoznajemo da je kao kod Zakeja Njegova želja u nama jača da Ga tražimo, nego naša vlastita. Također je spomenuo kako snaga Isusovog pogleda ne računa s nama savršenima, nego takvima kakve jesmo jer smo Njegove te da bez susreta s Bogom naš život nema smisla.

Susret se nastavio kroz predavanje na temu Graditi zajedništvo razvijajući sposobnost suosjećanja temeljeno na prispodobi o milosrdnom Samaritancu. Kako je Izraelcima 10 Božjih zapovijedi donijelo preokret, tako mnogi bibličari tumače prispodobu o dobrom Samaritancu kao onu koja donosi 10 zapovijedi srca: dođe, vidi ga, sažali se, pristupi, povije rane zalivši ih uljem i vinom, posadi na živinče, odvede u gostinjac, pobrinu se za nj i izvadi 2 denara. Bog je taj koji dolazi do nas i vidi nas! Istaknuo je vlč. Josip kako je suosjećanje sposobnost prepoznati da netko pati, razumjeti što drugi osjeća i misli i tolerirati neugodne emocije koje se pojavljuju kada želimo drugome pomoći. Naglasio je kako je suosjećanje izraz čovjekove strasti za Bogom te nas potaknuo na taj iskorak; da se usudimo izaći iz vlastite ugodnosti i straha od nelagode kako bismo služeći drugima povećale kvalitetu života. Pojašnjavajući ljubav prema Bogu, počevši od prvog stava kojeg je Bog tražio od Izraelaca, pojasnio je sestrama  da  prava ljubav počinje slušanjem. Suprotnost ljubavi nije mržnja, već ravnodušnost.

U nastavku duhovne obnove u poslijepodnevnim satima slušale smo predavanje s. Kristine koja je govorila na temu Služavka Malog Isusa hodočasnica nade na putevima mira. U prvom dijelu predavanja s. Kristina je govorila o kreposti nade kao snazi za život u Božjoj perspektivi. Naglasak je stavila na strpljivost koja podupire i jača nadu. Zaključna misao ovog dijela je bila: “Kršćanska nada je utemeljena u samome Bogu, u njegovoj ljubavi, moći, vjernosti svojim obećanjima.” Sestra je nastavila govoriti o nadi u životu Služavke Malog Isusa ističući kako je važno živjeti nadu u sadašnjosti po kojoj će se i u budućnosti odražavati Kraljevstvo nebesko u svakodnevici naše Družbe. Zaključno je progovorila o rastu i življenju u nadi po molitvi, radu i trpljenju, posljednjem sudu kao mjestu učenja nade te Mariji zvijezdi nade. Predavanje je završilo radom u skupinama gdje smo iščitavajući Konstitucije pronalazili poticaje za svjesnije življenje nade.

Ovoga velikog dana za cijeli hrvatski narod zahvaljivale smo za našu Domovinu i sve branitelje koji su podnijeli žrtvu za našu slobodu. U svom služenju Bogu i Domovini uvijek se isticala pobožnost Blaženoj Djevici Mariji, vjera u Boga i nada; nada da će i oni dočekati mir, svjetlost i radost zajedništva sa svojom obitelji. I mi smo pozvane za nebeske ideale položiti život, čvrsto usidrene u nadi da ćemo i mi gledati Lice Svevišnjega.

“A vrh svega čuvaj svoje srce jer iz njega izvire život”  (Izr 4,23).

s. M. Zrinka Šutalo