U ponedjeljak, 23.veljače 2026. u samostanu „Svete Male Terezije“ u Doboju održana je duhovnu obnovu za četiri zajednice sestara Služavki Maloga Isusa Sarajevske provincije koje djeluju u Doboju, Maglaju, Čardaku-Dolorozi i u Slavonskom Brodu. Duhova je obnova započela u samostankoj kapelici gdje je s. M. Vitomira Bagić pročitala 10. poglavlje Konstitucija Družbe, gdje se moglo vidjeti koliko je Ocu Utemeljitelju Josipu Stadleru stalo do toga da ozbiljno shvatimo temelje našeg opredjeljenja. Slijedila je kratka šutnja, razmišljanje, a onda pojedinačna ispovijed za svih nas devet sestara.

Nakon toga je uslijedila sveta misa, koju je predslavio vlč. Pavo Martić. Propovijed koju je održao doista je bila zanimljiva. Naglasio je kako vrijeme korizme obično uzimamo kao neko vrijeme odricanja. Osobito od hrane, postom ili uskraćivanjem od nečega što nam je najdraže. Međutim, zaboravljamo na Isusovu šutnju kroz četrdeset dana. Pozvao je sestre da duhom uđu u tu šutnju, tišinu, promišljanje. Isus je u toj šutnji osluškivao što ga sve čeka, što ga čeka od svih onih kojima je činio dobro, koji su poslije sačinjavali masu koja se pridruživala u svoj njegovoj patnji, osudi, nošenju križa… A on je poslan izvršiti volju Očevu!

Propovjednik je potaknuo da bi bilo dobro odricati se od govorenja, odnosno uzeti sebi šutnju, šutnju od loših prepričavanja o drugima, o svojim bližnjima kroz ovu korizmu. Podsjetio je da je i nadbiskup Stadler u šutnji prihvatio svoj križ te brigu za svoje svećenike, puk, siromašne. Time je i nama ostavio u zadatak šutljivo trpjeti i raditi i sve prikazivati za Boga, bližnjega i za svetu Crkvu.

Citirao je mističarku sv. Faustinu Kowalsku koja je dobila odgovor od Isusa: „Primi moju šutnju na sve što sam dobivao od svojih iz Nazareta i drugih, neprihvaćenost, odbačenost…“ kazao je kako je Isus svetici pokazao da je on pun milosrđa i da želi dijeliti svoje milosrđe.

Poslije Mise uslijedilo je zajedničko agape, ručak za sve, a pripremile su ga sestre iz Doboja: s. Svjetlana Leko, predstojnica kuće i s. Paskvalina Santro, zajedno sa s. Leticijom Matijević, uz sav posao oko smještenih baka na katu.  Za lijepo i skladno uređen ulaz kuće i liturgijski prostor ponajviše su zaslužne umjetnički nadarene ruke s. Leticije Matijević. Na svakom koraku mogao se primijetiti njen profinjeni stil i neumorni prsti u oblikovanju mašni, aranžmana i drugog. Bogu hvala za taj lijepi dar! Uz zahvalu Bogu sestre su izrazilae svoju zahvalnost misniku predavaču i voditelju duhovne obnove.

s. M. Jadranka Lacić