U nedjelju 21. prosinca 2025. godine u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu održana je redovita mjesečna rekolekcija sestara koje djeluju u gradu Sarajevu. Rekolekciju i misno slavlje predvodio je vlč. dr. Hrvoje Kalem, profesor na KBF -u Sarajevo, a rekolekciju su organizirale i animirale liturgijsko pjevanje i čitanje sestre Služavke Maloga Isusa sarajevske provincije. Prije sakramenta ispovijedi, vlč. Hrvoje sestrama je progovorio o razlozima kršćanske nade, o kršćanskoj nadi, koja nije samo puko vjerovanje da će nešto biti dobro nego o krjeposti koja nam omogućuje vidjeti ono što još nemamo, po kojoj čeznemo za vječnim životom i koja nas lišava oslonjenosti na sebe i svoje snage, a jača nas u pouzdanju u Boga. Kao primjer takvoga života gdje se ne oslanjamo na sebe ili druge ljude već na Boga naveo je sv. Malu Tereziju. Kao i druge krjeposti, naglasio je vlč. Hrvoje i nada ima svoje kušnje kroz koje raste te mjesta u kojima je možemo pronaći. Kao kušnje nade naveo je nestrpljivost, trpljenje ili patnju, osamljenost te aktivizam. Sve ovo, rekao je, dovodi do toga da se udaljujemo od Boga, a ostajemo zarobljeni u sebe te nesposobni za molitvu, za motrenje i predanje svojih misli Bogu. Nakon ovih kušnji kroz koje nada jača i raste, vlč. Kalem je naveo i mjesta gdje nadu možemo naći, a to su molitva, rad, tj. pošteni rad kojim unosimo svjetlo u ovaj svijet te trpljenje, koje može biti i kušnja te nas voditi u očaj ali isto tako i prostor gdje se više otvaramo Bogu ako toj patnji damo smisao gledajući u Kristovu patnju. Svoje predavanje vlč. Kalem zaključio je riječima: "Ako smo stvarno ljudi nade, tada moramo shvatiti da istina i pravednost moraju biti iznad moje udobnosti i tjelesne sigurnosti. Nada da istina i pravda imaju posljednju riječ mora nas očuvati u ovom vremenu laži, nasilja i vladavine zakona jačega”.

Nakon predavanja uslijedilo je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu te sakrament pomirenja. Potom je uslijedilo misno slavlje koje je predslavio vlč. Hrvoje u koncelebraciji sa vlč. Markom Hrskanovićem, duhovnikom u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu. U prigodnoj propovijedi, vlč. Hrvoje progovorio je o Božiću kao najradosnijem blagdanu, koji nije najradosniji zbog izvanjskih stvari, već zbog njegova sadržaja, a to je spasenje. Zatim je govorio o važnosti povjerenja u našim odnosima, koje je danas u velikoj krizi i kako se često osjećamo usamljeni i bez ikoga tko nas može saslušati. No kako je rekao, sam Bog dolazi među nas, dolazi u naše odnose i dolazi nam reći da nitko od nas nije sam, već da imamo Njega u kojega možemo imati povjerenja na koga se možemo osloniti i tko je vjeran i onda kada mi sami nismo.

Zahvalne za sve milosti koje su primile, sestre su se uputile u svoje zajednice kako bi nastavile biti nositeljice nade svima koje im Gospodin pošalje na put.

s. M. Nikolina Cvitanović