Od 7. do 13. kolovoza 2026. godine, u ozračju tišine, molitve i zajedništva, 19 sestara Služavki Maloga Isusa Provincije Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije sudjelovalo je u duhovnim vježbama u Kući Navještenja na Gromiljaku. Duhovne vježbe predvodio je karmelićanin o. Mato Miloš.

Ovi dani bili su dragocjena prilika za zaustavljanje, osluškivanje Božjega glasa i dublji pogled na vlastiti poziv. Svakodnevno slavlje svete Euharistije, molitva Liturgije časova, euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, mogućnost pristupanja sakramentu pomirenja te vrijeme osobne molitve i šutnje stvarali su prostor za susret s Gospodinom i obnovu srca.

Razmatranja o. Mate bila su utemeljena na Konstitucijama i Direktoriju Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, a obuhvaćala su važne teme redovničkoga života: molitvu i njezine poteškoće, šutnju i sabranost, duhovnu sušu i acediju, život u zajednici te evanđeoske savjete.

Polazeći od Isusova poziva: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“, o. Mato je sestre podsjetio da nasljedovanje Krista traži svakodnevno darivanje. Križ kršćanina nije samo trpljenje koje treba podnijeti, nego ponajprije ljubav koja se daruje do kraja. U tom se svjetlu svaka sestra mogla zapitati: Kakvo je moje darivanje? Jesam li spremna ljubiti svoju sestru i onda kada ljubav traži odricanje?

Posebno mjesto zauzelo je promišljanje o molitvi. Podsjećajući na riječi sluge Božjega Josipa Stadlera, o. Mato je istaknuo da je molitva najvažniji posao o kojemu ovisi svaki drugi posao. Bez Krista se čovjek iznutra suši, dok iz molitve izvire snaga za služenje, vjernost i ljubav.

Govoreći o šutnji, duhovnoj suši i acediji, sestre su bile pozvane razlikovati ono što osjećaju od onoga što svojom voljom biraju. Bog se ne traži samo u trenucima utjehe, nego i u suhoći, tišini i svakodnevnoj vjernosti. Molitva i ustrajnost vode srce ponovno prema Bogu, dok je protiv duhovne lijenosti potrebno aktivno se boriti.

Jedna od snažnih tema bila je i zajednica. Živjeti redovnički znači živjeti zajedno. Zajednica je mjesto u kojemu osoba sazrijeva, uči prihvaćati, praštati, ljubiti i darivati se. Među sestrama trebaju postojati otvoreni, jednostavni i iskreni odnosi, a svaka bi sestra trebala moći osjetiti da je voljena i prihvaćena. Kako je naglasio o. Mato, mnoge redovničke krize u svojoj su dubini ponajprije ljudske.

Promišljanje o evanđeoskim savjetima – čistoći, siromaštvu i poslušnosti – bilo je još jedan poticaj na slobodnije i potpunije predanje Kristu. Oni nisu samo obveze redovničkoga života, nego put kojim se srce oslobađa za Boga i za ljubav prema drugima.

Tako su dani duhovnih vježbi bili vrijeme odmaka od svakodnevnih obveza, ali i dubokoga povratka izvorima vlastitoga poziva – Kristu, molitvi, zajedništvu i služenju. Promišljanja, molitva i vrijeme provedeno u šutnji bili su prilika za osobnu i zajedničku obnovu te poticaj za vjernije življenje karizme i poslanja Družbe.

Duhovne vježbe završile su 13. kolovoza svetim misnim slavljem u 18:00 sati, nakon kojega su sestre zahvalile Gospodinu pjesmom Te Deum za primljene milosti, dar zajedništva i vrijeme provedeno u molitvi i obnovi.

Duhovne vježbe bile su ujedno priprava i lijep uvod u nadolazeće slavlje obnove redovničkih zavjeta s. M. Nikoline Cvitanović i s. M. Viktorije Oršolić te proslave 60. obljetnice redovničkih zavjeta s. M. Bernardine Šarić, s. M. Liberije Filipović i s. M. Mirande Tikvić, koje je proslavljeno 14. kolovoza 2026. godine u Župnoj crkvi Imena Marijina u Gromiljaku, tijekom euharistijskog slavlja u 11:00 sati koje će predslaviti dr. vlč. Hrvoje Kalem.

s. M. Mihaela Martinović