U ponedjeljak 10.06.2024. g. na Remetama-Črešnjevec u samostan sv. Josipa započele su duhovne vježbe za sedam sestara. Duhovne vježbe su započele sv. Misom koju je predvodio o. Mato Miloš koji je i voditelj ovih duhovnih vježbi. Nakon sv. Mise, zazvali smo Duha Svetoga da pohodi naša srca, progovori  i zapali ih ognjem ljubavi svoje. Zatim, uslijedilo je uvodno predavanje.

O. Mato Miloš progovorio nam je o važnosti razlikovanja duhova koristeći se prispodobom Dobroga Pastira. Gospodin nas poznaje i svaku od nas zove imenom, zove nas jer nas ljubi, Njegov glas ljubazno govori našoj savjesti, rekao je o. Mato. Postoji i glas napasnika, kradljivca koji nas navodi na zlo. Ova dva glasa u nama govore dva različita jezika, tj. različito kucaju na naše srce: Božji glas nas  potiče, ne prisiljava nas, ne nameće se, hrabri nas i tješi. Zao glas nas zavodi, navaljuje, optužuje nas i ostavlja nas prazne, naglasio je o. Mato. Zato je važno obratiti pozornost na glasove koji dolaze do naših srdaca.

Kroz ovih šest dana duhovnih vježbi, o. Mato govorio je o različitim temama koje su uvijek aktualne u redovničkom životu. Najprije je kao nastavak na uvodno predavanje o. Mato govorio o razlučivanju-pomoć što je volja Božja za naš život. Za razlučivanje je potrebna snaga Duha Svetoga, riječ Božja i molitva. Bog nam govori po svojoj riječi koju trebamo stalno meditirati. U tome nam pomaže Duha Sveti koji Božju riječ oživljava u nama, otvara vrata i pokazuje nam putove života. Duh Sveti razlučivanje je na djelu, dar je onima koji ga traže, naglasio je o. Mato. Cilj razlučivanje je prepoznavanje Božje volje za naš život kao i za naše spasenje. Za razlučivanje je također potrebna molitva. Ona je temelj svakog uspjeha i apostolata, okosnica je našega života i opstanka. Sestra bez molitve je kao tijelo bez duše, rekao je o. Mato. Zbog toga je jako važno svaki dan vježbati se u molitvi, postati „duhovne atlete“ a to nećemo moći postići bez askeze. Smisao askeze je da te očisti i oslobodi od svega što te zatvara za Boga. Askeza je sredstvo  koje nam pomaže za rast u krepostima.

Govoreći o molitvi o. Mato je također istaknuo poteškoće na koje možemo naići u molitvi. Jedna od poteškoća je suša ili acedia. Ako smo uvijek rastresene u molitvi i doživljavamo cijelo vrijeme sušu trebamo ispitati sebe: živimo li tijekom dana u Božjoj prisutnosti, jesmo li vezane na osobe, na stvari? Je li Bog moje sve? Kada govorimo o acedii, to se odnosi na bezvoljnost i bezbrižnost, nesklonost na sve duhovno, nestala čežnja za Bogom, rekao je o. Mato. Zato je važno prihvatiti svoju svakidašnjost i staviti se u Božju prisutnost te svaki dan zahvaljivati Bogu. Posebno je istaknuo i naglasio čitanje konstitucija. Zatim, o. Mato govorio nam je i o zavjetima te potaknuo nas da se preispitamo: kako živimo zavjete?  Vrijednost zavjeta jest ljubav, dragovoljna ljubav i sebedarje. Po zavjetima postajemo istinski ljubitelji Boga. Zavjetovanje je čin radikalne velikodušnosti u jednom trenutku kojeg trebamo živjeti u vremenu, rekao je o. Mato.

U završnom predavanju o. Mato postavio je svim sestrama pitanje: Što smo iskusile s Isusom kroz ovih šest dana duhovnih vježbi? Što ćemo ponijeti s ovih duhovnih vježbi u svoje redovničke zavjete? Na kraju  je sve sestre potaknuo na slušanje, najprije jedna drugu, biti svijetlo te ne bojati se. Svečanim euharistijskim slavljenjem i pjevanjem „Tebe Boga hvalimo“ završile su duhovne vježbe.

s. M. Judita Matić