Oproštaj od s. M. Elvire (Ivanke) Vukušić
Oproštaj od s. M. Elvire (Ivanke) Vukušić
Četvrtak, 13. 4. 2023.Na Uskrsni Ponedjeljak, dana 09.04.2023. godine, s. M. Elvira (Ivanka) Vukušić prešla je u kuću Očevu, preminuvši blago u Gospodinu, u 94. godini života i 69. godini redovništva u samostanu Nazaret u Omišu.
Svoje posljednje zbogom s Elviri, na ispraćaju održanom 12. 04. 2023. na groblju Vrisovac u Omišu, došli su reći članovi šire i uže obitelji, sestre Služavke Malog Isusa na čelu s časnom majkom s. M. Marijom Banić, brojni Omišani, Breljani, kao i župljani ostalih župa na kojima je služila. Sprovodne obrede predslavio je župnik župe sv. Mihovila u Omišu don Jozo Gojsalić, a sv. misu don Marin Barišić u zajedništvu s don Tomislavom Čubelićem, don Matom Čulićem, don Ivanom Kovačevićem, don Pavom Banićem, don Petrom Dukićem te gvardijanom franjevačkog samostana u Omišu fra Fanom Doljaninom koji je propovijedao, a čiju propovijed možete pročitati OVDJE. Svojim pjevanjem, oproštaj od naše s. Elvire, uzveličao je zbor župe sv. Mihovila u Omišu zajedno sa sestrama, a u ime sestra oprostila se provincijalna glavarica s. M. Terezija Pervan riječima:
"S. M. Elvira (Ivanka) Vukušić, rođena je 25. siječnja 1930. u Omišu, od oca Ivana i majke Marije rođ. Kovačić. Uz dobri kućni odgoj veliku je ulogu u njezinu vjerskom odgoju imala i župska zajednica te blizina našeg samostana. Imala je prigodu od ranog djetinjstva susresti se s našim sestrama, i uz njih rasti. Kao djevojčica pohađala je zabavište u samostanu, kao i njezina sestra Katica. Pohađala je poduke iz šivanja, krojenja i vezenja u samostanu te završila dvije godine ženske stručne škole s pravom javnosti koju su držale sestre u samostanu. Cijeli život gajila je duboko poštovanje prema omiškom samostanu kao i zahvalnost za primljeni odgoj.
U Družbu Sestara Služavki Malog Isusa ulazi 1953., u samostan ˝Antunovac˝ u Zagrebu. Privremene redovničke zavjete polaže 1955., a doživotne 1961. godine.
Nakon položenih zavjeta dolazi u samostan u Solinu gdje pohađa pouke iz sviranja. U župi Solin osam godina radosno i predano vrši službu katehistice te vodi crkveno pjevanje u župi. Godine 1963. premještena je u Opuzen, gdje godinu dana u župi vodi crkveno pjevanje, vrši službu katehistice i sakristanke, a nakon toga godinu dana istu službu vrši i u župi Dugopolje te pet godina u župi Veliki Prolog. U rujnu 1970. dolazi u Nadbiskupsko sjemenište u Splitu gdje šest godina vrši službu predstojnice i pomaže u administraciji u ekonomatu. Od 1976. do 1989. u župi Brela vrši službu sakristanke i vodi crkveno pjevanje, a zatim šest godina vrši službu predstojnice u samostanu u Sutivanu.
Iz Sutivana ponovno dolazi u Brela, gdje nekoliko godina vrši službu odgovorne sestre u zajednici i službu kuharice za sestre i župnika. U crkvi sv. Stjepana jedno je vrijeme svirala i vodila crkveno pjevanje, vodila brigu o čistoći crkve i crkvenog rublja i vršila službu sakristanke. Bila je dobri duh Brela. Uvijek s blagim osmijehom na licu, tiha i jednostavna. Iskrena i otvorena srca prilazila je svima: djeci i mladima, starima i bolesnima, pružala riječi ljubavi i utjehe te molila za potrebe onih koje je susretala. Prigodom odlaska iz Brela Općina Brela dodijelila joj je Zahvalnicu za duhovni doprinos kroz 32 godine služenja Župi sv. Stjepana u Brelima.
Od 22. srpnja 2014. živi u samostanu u Omišu. Moli i prema zdravstvenim mogućnostima pomaže u kućnim poslovima. U nemoći tijela u njoj su kucale živa vjera i nada, optimizam i vedrina duha. U Bogu traži i nalazi uporište za strpljivo nošenje životnog križa s Isusom do zore Uskrsnog ponedjeljka, kada je smireno prešla u kuću Očevu, u 94. godini života i 69. godini redovništva.
Teškoće i boli strpljivo i smireno nosi i prikazuje za svoje posvećenje kao i za posvećenje Crkve i svijeta, za duhovno dobro redovničke zajednice, rodbine i braće ljudi s kojima se susrela na životnom putu. Bila je ponosna na rodni grad Omiš. Bogu se molila za njegovo duhovno dobro, za njegove stanovnike. Radovala se svakom uspjehu Grada i molila Gospodina za oprost za sve loše učinjeno.
Imala je lijepi i ugodni glas, kojim je Boga slavila u crkvenom pjevanju i katehizaciji. Ugodna u ophođenju s djecom i odraslima, profinjene duše, uglađenog karaktera. U povjerenim službama uredna i odgovorna, radina i spremna pomoći za potrebe zajednice. Imala je umjetnički dar u izradi ruha i vezenju. Gajila je duboko poštovanje prema svećenicima i skladnu suradnju s njima na župama u kojima je djelovala.
Sve što je živjela, s. Elvira, pokazala nam je i na kraju svog života – tihom smrću i strpljivim nošenjem križa u čemu joj je velika pomoć bila i njezina zajednica. Stoga, hvala sestrama iz samostana, na čelu s predstojnicom s. Salutarijom, na sestrinskoj brizi i blizini. Hvala i svim prisutnim sestrama, na čelu s časnom majkom, s. Marijom Banić.
Hvala župniku don Jozi Gojsaliću na predvođenju sv. mise i sprovoda, don Ivanu Baniću i svim ovdje nazočnim svećenicima koji su došli ispratiti našu s. Elviru na vječni počinak. Hvala zboru župe sv. Mihovila na kojeg je s. Elvira uvijek bila ponosna. Hvala i vama dragi Omišani za svu ljubav i blizinu koju iskazujete sestrama. Hvala i svima Vama iz Brela. Iskrena sućut i blizina gđi Katici Kovačić, sestri naše s. Elvire, njenom Marinu, Ivici i Veri s obiteljima kao i svoj ostaloj i široj rodbini.
Draga s. Elvira, hvala Vam za sve dobro koje ste utkali u život Crkve, Družbe i Provincije. Hvala za sve izmoljene krunice koje ste izmolili za Crkvu, Družbu, Provinciju, svećenike koje ste istinski poštivali, svoju zajednicu, svoju obitelj, dragi vam Omiš i sve njegove potrebe, za obitelji, djecu i mlade i sve one koji su vam se preporučili. Hvala Vam za svaki trenutak zajedništva, za sve dobro i lijepo koje sam osobno doživjela živeći s Vama, za svaku molitvu i podršku, za svaku pjesmu ispjevanu u kapeli i kod stola. Dragi Omišani, naša i vaša s. Elvira molila je i bdjela nad vama, sada će iz Neba moći još više i bolje. Sada vjerujemo sjedinjena sa svojim Zaručnikom radosno pjeva. Draga s. Elvira, Uskrsli Gospodin bio Vam vječna nagrada u rajskoj slavi. Molite kod Gospodina za duhovnu obnovu Provincije i nova duhovna zvanja.
Počivala u miru Božjem!"
S. M. Milana Ž.