U subotu 04. svibnja, u Košutama u samostanu Srca Isusova i Marijina, bilo je 11 djevojaka iz Trilja, Košuta i Vedrina na duhovnoj obnovi. Veselo društvo razveselilo je sestre koje su nam otvorile vrata svog samostana i radosno nas primile. 

Ovaj duhovni susret, čija je tema bila Ozdravljenje gubavca (Mk 1,40-45), pripremila je s. Jelena Marević.

Susret smo započele razmišljajući o evanđeoskom tekstu, tj. ozdravljenju gubavca. Tema i cilj susreta i razmišljanja jest podsvjestiti činjenicu da nas Bog ljubi i prihvaća baš onakve kakvi jesmo te da Njemu možemo doći unatoč različitim vrstama „nečistoće“. Na temelju ovog evanđeoskog ulomka otkrivali smo i neke bitne korake koji su prethodili ozdravljenju gubavca, a koji govore o važnim koracima u našem duhovnom rastu.

Uslijedio je rad u grupama gdje se na osnovu evanđeoskog teksta razmišljalo o Isusovom odnosu prema gubavcu, gubavca prema Isusu i „gubi“ današnjice, te lijeku koji nam je Krist ostavio. Razmišljalo se i o današnjoj obitelji, te

Nakon zajedničkog promišljanja uputile smo se u kapelicu i molile srednji čas. Bilo je to jedno novo iskustvo zajedničke molitve.

Uslijedilo je zajedničko druženje, radost i smijeh za našim samostanskim obiteljskim stolom.

Okrijepivši svoja tijela, nastavile smo svoje druženje uz film „Bog nije mrtav“. Film je ovo koji nam govori o mladom studentu vjerniku koji dolazi u napast da zaniječe svoju vjeru. Ipak, on bude čvrst i odlučuje se boriti. Središnja radnja filma vezana je uz raspravu vjernika i bezbožnika. Danas kada se kršćanstvo napada više nego ikada, ovaj film, koliko god možda ima netočnih sitnica i dvojbenih scena ili rečenica, govori nam i uči nas kako pouzdanjem u Božji plan, prihvaćanjem i spremnošću na trpljenje te odabirom dobra, a ne zla, svaka situacija i događaj izađe na dobro. Josh (student) nam je pokazao primjer kako sve dođe na svoje kada smo čvrsti u vjeri, kada rastemo i prepustimo svoj put u ruke Božje. On nije išao protiv profesora agresivnošću i bahatošću, nego smatram da je čvrsto želio da i on spozna da griješi, iz ljubavi ga je išao razuvjeriti, jer profesor nije bio intelektualno slijep, već moralno i duhovno. Josh prihvaća svoj poziv da u svakodnevnim situacijama činimo dobro, odmah taj trenutak. Na nama je da i mi u svojim životima, trenutno, činimo male stvari, koje nas vesele i vode k Bogu.

Za ovaj lijepi susret koji je bio ispunjen Božjom Riječju i zajedničkom duhovnom rastu zahvaljujemo s. Salutariji Đula i sestrama samostana u Košutama koje su nas primile i radosno nam otvorile svoja vrata. Zahvaljujemo i s. Zdenki Tomas i gospođi Aniti Dukić koje brižno prate duhovni i tjelesni rast ovih mladih djevojaka.   

(s.J.M.)