Drage sestre, novakinje i postulantice!

„U životu Gospodina našega Isusa Krista, najveća od svega je ljubav njegovog Presvetog Srca prema nama ljudima.“[1], zapisao je o. Utemeljitelj.

U Isusu Kristu Bog Otac je snagom Duha Svetoga nama ljudima otvorio svoje srce. Nježno. Ljudsko. Nama u svemu jednako, osim u grijehu.  Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?  U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren(a) sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem. (Rim 8, 35. 37-38)

U devetodnevnom duhovnom hodu prema proslavi svetkovine Presvetog Srca Isusova ogledajmo svoje srce u Srcu Isusovu. Motrimo to more ljubavi. Uranjajmo u nj. Boravimo u njemu. Dopustimo da svojom ljubavlju zahvati naša srca kako bismo mu spremnije uzvratile ljubav.

Otac Utemeljitelj, sluga Božji Josip Stadler prema Srcu Isusovu gajio je duboku pobožnost. Za njega je „Presveto Srce Isusovo [...] bezdan svih dobara, gdje siromasi treba da stave svoje potrebe, ono je bezdan radosti gdje valja postaviti sve svoje žalosti, ono je bezdan poniženja za naše oholosti, bezdan milosrđa za nevoljne, bezdan ljubavi, gdje je od potrebe staviti sve svoje nevolje i protivštine.“[2]

Neka nam primjer o. Utemeljitelja bude poticajem. U Presveto Srce Isusovo, uranjajmo sve boli, sva trpljenja naših starijih, nemoćnih i svih bolesnih sestara; uranjajmo u božansku ljubav sav žar i svu zauzetost sestara u svim oblicima povjerenog im apostolata; uranjamo naš vapaj za novim i svetim članicama, kao i nakanu za ustrajnost svih postojećih zvanja; uranjajmo naše zajednice i sve naše međuljudske odnose s iskrenom molitvom da budemo spremnije podnositi jedna drugu praštajući ako koja ima kakvu pritužbu (Kol 3,13); uranjajmo sve potrebe Družbe, Crkve i svijeta koji toliko čezne za mirom; uranjajmo sve svoje osobne nakane. „Uniđimo u presv. Srce Isusovo kano njegov učenik u školu čiste ljubavi, a ostavimo i zaboravimo sve svjetske znanosti, samoljublje i taštinu i nastojmo, kako nas potiče o. Utemeljitelj, postati mudre u njegovoj čistoj ljubavi. Pohrlimo srčano na njegov glas što govori: Dođite i meni svi vi koji ste voljni ljubiti me i ja ću vas postaviti u školu čiste ljubavi, gdje ćete postati krotka i ponizna srca, gdje ćete naći mir i spokoj u toj istoj ljubavi, kojom ćete sve svoje čine u duhu podložnosti obavljati.“[3]

U tom duhu, drage sestre, novakinje i postulantice, molim da se za svetkovinu Presvetog Srca Isusova u svojim zajednicama pripremate zajednički moleći devetnicu Presvetom Srcu Isusovu iz Družbinog molitvenika (str. 73.). Molim sestre predstojnice da na vidljivo mjesto u zajednicama stave knjigu: Josip Stadler: U središtu božanske ljubavi, Zagreb – Sarajevo, 2004., kako bi svaka sestra u osobnom čitanju duhovnog štiva u tih devet dana pronašla nadahnuće za svoj duhovni život. U zajednicama u kojima je to moguće, neka se dade služiti sveta misa na nakanu zadovoljštine za sve naše propuste kojima smo uvrijedile Božansko Srce Isusovo.

Želim nam svima duhovno plodan devetodnevni hod prema svetkovini Srca Isusova. Svakoj sestri, novakinji i postulantici od srca čestitam patron Provincije, sa željom da na ognju njegove ljubavi ugrijemo svoja srca i oduševimo se iznova za njega!

Vaša s. M. Emanuela Pečnik,
provincijska glavarica

[1] Stadler, Josip: Pod zastavim Srca Isusova, Pastoralne poslanice svećenstvu i puku, str. 524.

[2] Isto, str. 533.

[3] Isto, str. 537.