I ove je godine u korizmi SKAC (Studentski katolički centar) organizirao PKP (Planinarski križni put) pod geslom „Evo službenice Gospodnje“ (Lk 1, 38), na kojem smo i mi sudjelovale zajedno sa oko 300 mladih, uglavnom studenata koji studiraju u Splitu. 

Svi zajedno smo krenuli u subotu, 17.3., ujutro u 6 sati iz Splita, odakle nas je nekoliko autobusa prevezlo do Ciste Velike gdje smo započeli ovaj dvodnevni hod za križem. Hodali smo korak po korak, postaju po postaju, kroz Zagoru i Poljički kraj. Postaje križnog puta najčešće smo molili u starim malenim crkvicama, župama u kojima više nema župljana ili se nađe još tek nekolicina, starih župljana. Prolazili smo kroz Katune, Kreševo, Blato na Cetini, Podgrađe, Kostanje, Smolonje, Zvečanje, Čistlu i na kraju završili svoj put u Gatima. Ta nekolicina starih župljana koji su nas u svakom mjestu dočekali s nemjerljivom radošću koja se mogla vidjeti u njihovim suzama koje su bile ispunjene nadom u bolju budućnost. Rekli su nam da nikada te njihove stare crkvice, u koje smo se mi mladi jedva natiskali, nisu bile tako pune mladosti koja moli, slavi i ljubi Boga. Sigurna sam da čak i da nikakvog drugog ploda nije donio ovaj dvodnevni PKP, vrijedilo je hodati baš zbog njih, zbog tih ljudi. Kada ih se sjetim, u glavi mi se vrti Šimunov hvalospjev kojeg je izrekao primivši Boga u ruke: „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru!...“ (Lk 2, 29-32).

Tijekom ova dva dana primile smo puno milosti, a nadam se da smo i mi same ostalim mladima bile primjer i poticaj. S. Faustina je u crkvi u Kreševu i riječima svjedočila o svom redovničkom pozivu ali vjerujem da  smo i s. Antonia i ja (Tajana) rekle ponešto i svojom prisutnošću.

Tajana Andre