Jučer 18. svibnja u organizaciji Uprave Provincije iz naših zajednica uputile su se sestre u Gospino svetište u Sinju. Gospa Sinjska, zaštitnica cijele cetinske krajine, Majka je svih nas. Dolikovalo je da joj u mjesecu svibnju izrazimo svoju zahvalnost i odanost, te se još po tko zna koji put stavimo pod njezinu zaštitu i zamolimo zagovor.  

U Sinj smo stigli iz skoro svih zajednica u Provinciji, kako je tko mogao. Sestre iz Splita i okolice, predvođene sa članovima Uprave Provincije došle su autobusom, naručenim za ovu prigodu. Od spomenika alkaru, na ulasku u samo središte Grada, mini hodočašćem došli smo do Gospina svetišta. Priključili smo se molitvi krunice, koju je s vjernicima u svetištu molio fra Petar Klapež, gvardijan i upravitelj svetišta. Prije podijeljenog blagoslova, pozdravio je pristigle sestre i vjernicima  objasnio razlog tolikog broja prisutnih sestara. Rodom je iz Košuta, pa je  izrazio ponos i zadovoljstvo  na prisutnost naših sestara u Košutama. Susret pojedine sestre s Majkom Marijom ostao je skriven u srcu svake od nas. Jedno je sigurno, bez njezine pomoći i zagovora nijedna od nas  svojim silama ne bi se uspjela othrvati  izazovima i napastima u svom redovničkom  hodu; početak i odrastanje do zrelosti u redovništvu. Neke su od svoje rane mladosti hodočastile Majci i predavale joj svoj život i svoje brige. U svetištu, osim naša nebeske Majke, susrele smo i našu časnu Majku, vrhovnu glavaricu s. Mariju Banić, sa vrhovnom savjetnicom  i ekonomom s. Vedranom Krstičević.  Prigoda za svetu ispovijed, unatoč  prilivu vjernika koji su pristupali ovom sakramentu uz prigodu nedjeljne Prvi Pričesti, sestrama je omogućila uvod u sv. Misu očišćene duše. Prije sv. Mise, koja je započela u 11 sati, posjetile smo muzej kojeg su oformili  i eksponate  marljivim radom i interesom za život i kulturu ljudi koji su u okolnim mjestima našli i oformili svoj dom, prikupili su redovnici franjevci. Eksponati sežu od rimskog doba do nedavne prošlosti. Osim alata kojim su se služili, zanata kojim su se bavili, vidjeli smo i nošnju koju su samostalno izrađivali. Hvale vrijedna zbirka među kojom se nalazi i kamen u kojem su uklesana slova, iz kojih je pretpostavlja  se kasnije nastala riječ Sinj.

Euharistijsko slavlje predslavio je fra Antonio Mravak, kateheta i župski vikar, a pjevanje su animirale sestre na čelu sa s. Dulcelinom, nezaobilaznom  animatoricom liturgijskog pjevanja  sestarskog zbora.  U homiliji  fra Antonio nas je podsjetio na ono što današnji čovjek očekuje od Bogu posvećenih osoba. Svjedočenje i suosjećanje, kao i pomoć za njihove probleme, prvo je što od nas traže. Utemeljitelji sv. Franjo i Sluga Božji Josip Stadler, to su razumjeli i tako su živjeli. Spomenuo je i svoju povezanost s našim sestrama od Metkovića, bogoslovije i Košuta. Zajednička fotografija sestara, fra Petra i fra Antonia, pred Gospinim oltarom svjedočanstvo je naše prisutnosti i ljubavi prema Majci. Okrijepljene nebeskom hranom pristigle smo zajedničkom stolu u samostanu „Srca Isusova i Marijina“ u Košutama. Međusobni razgovori, pozdravi sa sestrama koje smo susrele, razgledanje samostanskih prostorija i druženje za stolom, proteklo je u ugodnoj atmosferi. Kućna poglavarica s. Salutaija Đula, poklonila je provincijskoj glavarici s. Animarie  znak naše kršćanske pripadnosti- lijepo izrađen križ dimenzija oko pola metra. Zbog kiše koja nas je počastila jučerašnje poslijepodne, druženje smo završili pobožnošću križnog puta u kućnoj kapelici. Za ovu prigodu Uprava Provincije izdala je malu knjižicu Križnog puta, čiji tekst je napisala s. Petra Šakić, idejno zamislila i grafički uredila s. Jelena Marević, a slike  postaja preuzete su sa postaja križnog puta koji se nalazi u kućnoj kapelici ovog samostana (donacija jednog samostana u Beču, posredstvom brata s. Dulceline). Ispunjene radošću, pozitivnim emocijama i zahvalnošću za ovaj dan vratile smo se u svoje zajednice. 

s. M. Laudes