U osvitu novog dana 14.listopada 2017.godine dvije sestre Služavke Maloga Isusa: s.M. Danica Bilić i s.M. Manda Pršlja uputile su se sa pripravnicama; kandidaticom Anelom Oborović, kandidaticom Marijom Ivančić i kandidaticom Ivkom Martinović prema župi Prisoje. Cilj pohoda sestara Služavki Maloga Isusa župi Prisoje bio je da posvjedoče za Evanđelje i Isusa Krista. 

Put od Sarajeva prema Prisoju je bio veoma dug, ali i veoma lijep. Sestre su sretno stigle do svoga cilja. Kada su konačno stigle do odredišta, uz veliko iščekivanje i  radost, ispred župne kuće ih je dočekao župnik župe, don Ivan Bebek uz zajedništvo s oko četrdesetak mladih.

Nakon kratke okrepe sestre i kandidatice su bile spremne za rad. Vidjevši toliki broj mladih, sestre su se ugodno iznenadile. Tema susreta, ali i ujedno kateheza koju su pripremile sestre za mlade  bila je: „Poziv.“  Na samome početku animatorica susreta s.Danica Bilić je mlade upoznala sa samim pojmom poziva, te im je tu pokušala objasniti što je najvažnije da oni imaju u životu. Uz aktivno sudjelovanje mladih, bilo je mnoštvo različitih odgovora. Na kraju su svi zajedno  došli do jednoga zaključka, a to je da svi  moraju imati otvoreno srce za Isusa i za svoga bližnjega.

Nakon uvodnog dijela, svi okupljeni su se podijelili na  skupine, gdje su zajednički promišljali i razgovarali na datu temu, te su tu imali mogućnost podijeliti  svoja mišljenja sa drugima. Bilo je jako zanimljivo čuti toliko različitih odgovora. Mladi su zbilja jako aktivno sudjelovali u svim zadacima i uživali su u zajedništvu sestara. Nakon radnoga dijela, uslijedio je i molitveni dio dana. Listopad je mjesec poznat kao Gospin mjesec. U čast Gospi moli se krunica, u ovoj župi redovito u 16:00h svakoga dana. Kad su sestre i mladi stigli u crkvu, prostor crkve je već bio ispunjen mnogim vjernicima. Krunicu su predmolili mladi, a svaka desetica krunice koju smo izmolili je bila na drugu nakanu. Molitva krunice je bila namjenjena na nakanu svih onih koji su bolesni, nemoćni, za sve siromašne i one koji su u potrebi, za nova duhovna zvanja, ali ponajviše za mlade iz župe Prisoje. Inače, župa Prisoje je poznata po brojnim duhovnim zvanjima, te prema povijesnim podacima postoji 33 duhovna zvanja iz Prisoja. U 17:00h slavljena je sveta Misa koju je predslavio župnik župe, don Ivan Bebek. U animiranju svetog misnog slavlja sudjelovali su mladi i djeca iz zbora Ancora.  Nakon najvažnijeg dijela našega susreta, mladi su se sa sestrama i župnikom uputili u pohod obiteljima.

Slijedeći dan, 15.listopada 2017.godine su slavljene dvije mise u župi: jedna je slavljen u 9h,a druga u 11h. Pod svetom Misom u 9h svirao je i pjevao zbor Ancora, i u članstvo Prijatelja Malog Isusa primljeni su župnik župe Prisoje don Ivan Bebek, Antonija Ivančić i Anto i prisegnuli svoja obećanja, biti produžen ruka sestara SMI, a kandidatice Služavki Maloga Isusa su također, svojim čitanjem doprinjele svetom Misnom slavlju. Pod obje svete Mise o svome duhovnome pozivu je posvjedočila kandidatica Anela Oborović. Svjedočanstvo k. Anele je bilo jako poticajno i dirljivo, te ga donosimo u cjelini.

Svjedočanstvo kandidatice Anele Oborović:

Zovem se Anela Oborović,  imam 37 godina i dolazim iz župe sv. Ivana Apostola evanđelista iz Mostara.  Bila sam tradicionalna djevojka, išla sam na misu nedjeljom i blagdanima. Imala sam sve u životu što bi svaka djevojka poželjela da ima: dobar posao, stambeno obezbjeđena, automobil, društvo, dobar ugled i dečka. Sve do jednog događaja gdje mi se promijenio život. Tada sam pala u ponor i mislila sam da se neću  nikada dignuti iz toga stanja. U tom periodu Gospodin mi je poslao duhovne ljude uz pomoć kojih sam polako stajala na svoje noge. Vjera i svjedočanstva tih ljudi su me vukla k Gospodinu. Kontinuirana sam išla na duhovne obnove, gdje me je Gospodin ohrabrivao i jačao. Polako sam imala dublji odnos s Gospodinom, te mi se počela javljati želja za redovničkim pozivom. U prvi mah sam to negirala, ali s vremenom želja je bivala sve jača i jača. Susret sa sestrama Služavkama Malog Isusa u meni je probudio neopisivu želju za tim redom.  Sve sam to rekla svome duhovniku  koji mi je dao savjet da vidim sve redove, te da nigdje ne žurim. Poslušala sam ga. Pratila sam i upoznala više redovničkih zajednica, ali me je najviše vukao redu časnih sestara SMI. Naposljetku sam napisala zamolbu za ulazak u redovničku zajednicu i odlučila da predam cijeli svoj život Gospodinu. U samostanu sam već pet mjeseci i tu se osjećam veoma ispunjeno i sretno. U samostanu učim o apostolatu i karizmi sestara SMI, i sve  me više  privlači upoznavanje povijesti i djelovanje sestara. Put kojim idem uopće nije lagan, mnogo je trnovit. Ali kad staviš Gospodina na prvo mjesto lakše je koračati naprijed.

Naposljetku mogu reći da svi mi u sebi nosimo klicu nekoga poziva, ali trebamo dobro poslušati srce što veli. Osobe koje se ne usuđuju odvažiti za taj korak tj. imaju strah, mislim da nema potrebe zatim, nego se prepustiti i odvažiti se tom životnom izazovu.  

Bogu hvala za sve ove milosne dane i blagoslove, koje smo imale milost doživjeti u župi Prisoje.

Kandidatice: Anela O. Ivka M. i Marija I.