Osobito drage sestre,

 

svetim vremenom došašća počinje tijek liturgijske godine. U to vrijeme iščekivanja slavimo Bezgrešnu majku, zaštitnicu naše provincijske zajednice. Ta svetkovina je ujedno i dan preminuća našega oca Utemeljitelja. Posljednji  mjesec u godini, obilato prožet blagdanima,  doima se poput neiscrpne riznice duhovnoga blaga. Pred tom riznicom adventskih dana prigibamo srcima punim štovanja jer stojimo pred otajstvom spasenja što providonosno hita da nas spasi (usp. Iz 35,4).Hita upravo u Mariji i po Mariji. Naš otac Utemeljitelj, blage uspomene sluga Božji, sinovskim  je pogledom duše častio Mariju – svoju Imacolatu. Naše su oči uprte u Bezgrešnu, kao u prvo čelo Božića. Gledamo u Majku koja je oduvijek  predodređena da nam donese Isusa-Otkupitelja. Po planu Očevu želi ga još jednom položiti u naša srca da bude Kralj naših duša pa da,  po redovničkom posvećenju, budemo svjedokinje evanđeoske ljubavi milosrđa.

I dok, uperenih očiju u Bezgrešnu, živimo  ovo  razdoblje godine, osjećam  njegovu pogodnost, kako za  osvrt na događaje i doživljaje,  tako i za planiranja naredne godine.

Prisjećam se da nam je Sveti Otac u Godini Bogu posvećenoga života dao dobar obrazac za sva planiranja. Za prvi korak je stavio  vrednovanje zahvalnosti za prošlost, drugi je obilježen oduševljenim življenjem sadašnjosti, dok s trećim biva usmjeraj pogleda nade u budućnost. To je troslojno područje kroz koje svaka od nas, podjednako i svaka zajednica u poslanju, treba gledati,  planirati,  ispitivati i vrednovati rado nastalu ideju, želju i čin.

Pogled u prošlost ispunja nam duše radošću, puninom milosti i zahvalnosti za predivno utjelovljenje Očeva plana spasenja duša u srce našega oca Utemeljitelja. Ova godina je bila više no sjećanje na 135. obljetnicu njegova imenovanja vrhbosanskim nadbiskupom. Koliko je samo dobra Gospodin po njemu učinio za našu mjesnu crkvu: kamo god pogledamo, na što god  pomislimo sve je natopljeno njegovom vjerom, ljubavlju i nadom, jednostavno – svetošću njegova života. Zauzimao se žarko za sve što je Bogu drago, neprestano izgarajući za spasenje duša. Taj skladni, divni odnos prema duhovnim i materijalnim stvarnostima ostavio nam je kao duhovno blago, kao baštinu koju smo dužne prenijeti novim generacijama.

Drage sestre, Utemeljiteljev odnos prema Bezgrešnoj, prema njenom i Očevu Sinu jedincu, prema majci crkvi koja utjelovljuje sredstva za spasenje duša  naša je snaga i nemali zalog u dolazeće vrijeme.

Upravo na tom tragu njegovih milosrdnih stopa,  u dosluhu s Božjim naumom, planiramo buduće korake. Mali su, krhki  i nesigurni naši koraci. Molitva – taj divni i slatki razgovor s Bogom – naša je obnovljiva snaga. Ona ima snažan utjecaj na pojedinačan vlastiti život i  život sestrinske zajednice koju svaka od nas oblikuje unoseći vlastite kreposti, vrline, nedostatke, mane i grijehe. Svetost naših zajednica zapravo je ona koju živi svaka od nas  ponaosob, utjelovljujući u zajednicu vlastitu osobnost s karizmom klanjanja malome Isusu, služenja nejakima i nemoćnima, posvećivanju vlastita života zavjetima i ljubavi  prema samozataji i žrtvi.

U pohodu zajednicama doživjela sam puno radosti vidjevši spasonosne plodove žarke ljubavi i svetosti života ali nažalost nisu bila rijetka nezadovoljstva pojedinih sestara potaknuta vlastitim viđenjem  odnosa drugih prema njima samima i prema zajednici. Nezadovoljstvo može dati pozitivnu energiju ukoliko se ta snaga usmjeri u vlastito srce i u njemu pobudi promjenu u posredovanju blagoslova nadnaravnoga i svetoga života.

Stoga bih na završetku Svete godine milosrđa voljela sa svakom od vas najprije zahvaliti dragom Bogu za milosti Izvanrednog jubileja  Božjega milosrđa. Sveti otac nas hrabri govoreći o djelima milosrđa kao o učinkovitu  lijeku za bolesti suvremenoga društva. Majka crkva nas je obilato obdarivala – sijući sjemenje milosrđa. Poneko je već niklo, neko čeka svoje vrijeme klijanja u humusu ljudske plemenitosti koje treba natopiti požrtvovnošću i odanošću. Mi smo, drage sestre, kao kćeri Crkve, posvećene sestre i duhovne majke Isusovih miljenika, pozvane svjedočiti o svemu  što nam  učini Gospodin. Zadužio nas je voditi mnoge duše prema Betlehemskoj štali   da čuju pjev anđela, da vide darove pastira i mudraca, da se oči u oči susretnu s nježnošću Božanskoga djeteta.

Tu, u špilji Isusova porođenja, Bezgrešna Majka Marija je porodila Ljubav koja hita da nas spasi. Tu su Ljubav dotaknule oči naše duše. Obojile su naš pogled i ništa nije isto  kao prije. Sve miriše i odiše nadnaravnom jakošću Duha čime se oblikuje naš nutarnji posvećeni život.

Ovim mislima, drage sestre, želim svakoj blagoslovljenu Svetkovinu Bezgrešne po kojoj imamo i slavimo Dan Sarajevske provincije. Dok prikazujem Malom Isusu i Bezgrešnoj majci   svaku od vas, pozdravljam vas u sestrinskoj odanosti

Vaša po Djetetu Isusu i Bezgrešnoj Majci Mariji

 

sestra M. Admirata Lučić

provincijska glavarica

 

U Sarajevu, na prvu nedjelju Došašća 2016.