MARIJA JE MAJKA NAŠA

8. rujna: Blagdan rođenja Blažene Djevice Marije

Čitanja: Mih 5,1-4a; Ps 13,6ab.6cd; Mt 1,18-23.

Slavimo rođenje Blažene Djevice Marije, te nam je ovaj blagdan značajan samo zbog toga što je ona pozvana da bude majka Isusova. Središnja poruka o Mariji glasi: Ona je Majka Božja. U povijesti Crkve teolozi su dugo raspravljali o tome, smiju na ovakav način govoriti o Mariji. Pitali su se, zar ne bi trebalo samo jednostavno označiti Mariju kao Kristorodicu. No u Kristu se susreće oboje, i ono ljudsko i ono božansko. On sjedi s desna Ocu. A da bi se to moglo reći u stvarnom smislu, mora se onda prethodno reći: Marija je Majka Božja.

U narodu se ovaj blagdan zove i „Mala Gospa“, kada se slavi „mala Marija“, za razliku od Velike Gospe, blagdana Marijina uznesenja na nebo.

Sveto pismo ne govori ništa o njezinom rođenju. Tek će jedan spis iz 2. stoljeća progovoriti o čudesnom Marijinom rođenju, gdje se govori kako je Bog posebnim svojim zahvatom stvara onu kojoj dodjeljuje zadaću da bude majka Otkupitelja. Njezini roditelji, Joakim i Ana, nisu imali djece, pa u svojoj boli i žalosti mole Boga da im podari dijete. Bog obećaje ostarjelom bračnom paru da će dobiti dijete – a nakon toga događa se čudo trudnoće. A kad je dijete rođeno već se od ranog djetinjstva očituje svojom pobožnošću, te time daje najbolje preduvjete da ispuni zadaću koja se nalazi pred njim.

Blagdan Male Gospe ima svoje početke u Jeruzalemu, u 5. stoljeću, kad je na mjestu, gdje je prema predaji stajala Marijina rodna kuća, sagrađena crkva u čast svetoj Ani, Marijinoj majci. Kao spomen na ovu posvetu razvio se blagdan u čast Male Gospe: najprije na kršćanskom Istoku, a od 7. stoljeća i na Zapadu.

Za crkveni je kalendar karakteristično da Crkva za kalendarske spomendane svetaca uzima njihov „rođendan za nebo“, to jest dan njihova preminuća. U tri slučaja se, naprotiv, kao blagdan slavi početak zemaljskog života: Isusovo rođenje na Božić, rođenje Ivana Krstitelja 24. lipnja i Marijino rođenje 8. rujna. Drugim blagdanom slavi se i završetak njihova zemaljskog života. To je prije svega zbog zasebne uloge koju su u Božjem djelu spasenja imale ove tri osobe. Stara latinska izreka to sažima na ovaj način: „Joannes fuit lucifer, Marija aurora, Christi nativitas ortus solis. - Ivan je bio zvijezda, Marija jutarnja zora, Kristovo rođenje sunčev izlazak.“

U našem se narodu govori da je već Velika Gospojina jesenski svetac, a „Gospojina Mala – jesen prava“. Tako nam je ovaj blagdan vremenski i kalendarski međaš. Ljeto jenjava, ubiru se jesenski plodovi zemlje, laste se skupljaju na odlazak, a pčelari znaju reći da pčele donose med do Male Gospe.

U načinu rođenja Blažene Djevice Marije odražava se Božja briga za ljude, a u njezinu se rođenju proslavlja Bog. Pa dok danas slavimo blagdan njezina rođenja, ispovijedamo da je Bog na poseban način pripravio Blaženu Djevicu Mariju za njezinu zadaću u otkupljenju ljudskog roda. Marija je time postigla svoj cilj i primila je neuveli vijenac slave. To i nama daje nadu. Na Mariju gledamo kao na sliku Crkve, sestru svih onih koji vjeruju i prihvaćaju Božju volju, onih koji čista srca traže Boga.

Sluga Božji Josip Stadler u jednom pismu sestrama svoje Družbe piše: „Da bl. dj. Marija nije vjerovala, ne bismo se mi mogli spasiti, niti bi Sin Božji od nje čovjekom postao. Odatle slijedi da nas je sve ona tako jako zadužila, da joj se ne možemo dostojno odužiti, sve kada bismo joj dan i noć služili i hvalili ju i slavili. A i Sin Božji, u koliko je uzeo tijelo od bl. dj. Marije, postao je tako veliki njezin dužnik, kako vele sv. oci, da on u svrhu, da joj se oduži, sve njezine molbe uslišava i smatra kano zapovijedi, pa ju je učinio svemogućom po milosti, što je on to po naravi; a svemoguća je ona na koljenima, jer sve moli od Isusa, a on joj nikada ništa ne može odbiti, nego po njoj čini bezbrojna čudesa u redu naravi i milosti i vječne slave ... Zato ju je Isus učinio čuvaricom svoga blaga i jedinom djeliteljicom svojih milosti, da ona koga hoće oplemeni, uzvisi i obogati, da koga hoće usprkos svim zaprekama provede kroz uska vrata života ter mu osigura prijestol, žezlo i krunu kraljevstva nebeskoga. Isus je svagdje i vazda plod i Sin Marijin, a Marija je svagdje pravo pravcato stablo, koje nosi plod života, prava majka, koja taj plod proizvodi.

Ta majka jest prava majka i svake od Vas. Da se sva ljubav svih dobrih majki na svijetu stopi u jednu, bila bi istina jako velika, no puno je manja od ljubavi, koju majka Marija gaji spram svake od Vas. Zato je od potrebe, da ju kano prave njezine kćerke štujete, čime ćete i te kako osigurati spasenje svoje duše. Ona Vas tako voli, da joj je uvreda, ako je ne molite za sve potrebne milosti, jer joj je u tu svrhu Gospodin Isus u ruke dao, da Vam ih što više dijeli. Pamtite što sv. Bonaventura, taj veliki svetac i štovatelj Marijin tvrdi: da onaj koji Mariju zaziva (razumije se uvijek, ako ima volju, poboljšati se), već je blažen; i zato joj vapi: 'O ti spase onih, koji te zazivlju. U tebe sam se, Gospo, pouzdao, i nikada se ne ću posramiti'. A to će reći: O Gospo, o majko Božja Marijo, i moja majko! ne, ja ne ću biti osuđen, jer sam ja svu svoju nadu u tebe postavio.“ (24.10.1915. povodom 25. godišnjice Družbe)

U služenju nam je Marija nedostiživi primjer, primjer kako sjediniti molitvu i rad. Molitva nam ne smije biti zapreka našoj službi bližnjemu. Moramo imati Marijine ruke i srce, srce otvoreno i prema Bogu i prema čovjeku, prema Bogu koji se poistovjećuje s onima na rubu, siromasima, malenima i neznatnima. Otvaranje Bogu i čovjeku znači osloboditi se od hladne sebičnosti. A to je zapravo početak sreće i zrelosti za nebo. To je oznaka pravih „Božjih siromaha“. A za to nam nije potrebno mnogo: možda koji put samo jedan pohod, jedan pokret, jedna riječ. To pak donosi radost i mir bližnjemu i nama. To je i zalog našega spasenja, našega blaženstva. To je naš put kojim trebamo ići.

Pripremio: Pavo Jurišić