MARIJA U STADLEROVOJ DUHOVNOSTI

Rođenje Blažene Djevice Marije, petak, 8. lipnja

Čitanja: Mih 5,1-4a; Ps 13,6ab. 6cd; Mt 1,18-23

„Često nam od protivnika valja učiti što trebamo štovati. Jer, bez sumnje, oni ne navaljuju na našu nauku, posebno na bezgrješno začeće BDM, iz ljubavi prema svetoj vjeri ili prema samome Bogu, ili prema BDM, jer oni mrze kako vjeru i početnika vjere Boga, tako i BDM i nas same. Njima nije ni na kraj pameti da se Bog proslavi ili da mi budemo privedeni na pravi put spasenja, nego je u njihovu opaku srcu vruća želja da podruju Crkvu i njezinu vjeru, a nas da upropaste. Ali to im neće nikada poći za rukom, jer je Gospodin Isus obećao da će On sam biti sa svetom Crkvom dok ona propovijeda narodima da vjeruju sve što je On učio i da drže sve što je On zapovjedio“.

Marija je omiljena tema u spisima Sluge Božjega Josipa Stadlera. Prema njoj je cijeloga života gajio sinovsku odanost, beskrajnu ljubav, pa mu se čini kao da nikad nije dovoljno rekao što nam znači Isusova Majka. Koji su imali priliku izbliza promatrati, bili su zadivljeni kakvom je djetinjom pobožnošću bio odan Isusu, Sinu Boga živoga, njegovoj Majci Mariji i svome nebeskom zaštitniku sv. Josipu. U tom kontekstu je nastala i ona uzrečica kojom je izrekao sve što se tiče našega odnosa prema Bogu: „Imaj prema Bogu srce djetinje, prema bližnjemu srce materinje, a prema sebi srce sudačko.“

Ispovjednik nadbiskupa Stadlera p. Springer piše: „Često smo u duhovnim razgovorima pričali o Majci Božjoj, prema kojoj je nadbiskup gajio djetinju ljubav. Često je upućivao na Grignonovo djelo o pravoj pobožnosti prema Majci Božjoj koje je on preveo. Ja sam upozorio na jedan nedostatak u tom, inače, prekrasnom djelu. Marija je ovdje, kako se to u novije vrijeme obično događalo, prikazivana kao zaručnica Duha Svetoga, a ne kako su to patristi učili, kao duhovna zaručnica Kristova i kao druga Eva, jer radi njezine sjedinjenosti s Crkvom mora je se označiti duhovnom zaručnicom njezina tjelesnoga sina, a nikako zaručnicom, nego hramom i posudom Duha Svetoga.

U početku ga je to iznenađivalo, ali je ubrzo priznao razloge i čvrsto prihvatio to shvaćanje. Tu je sad bilo dovoljno materijala za razgovor o Marijinoj ljepoti. Ona je kao druga Eva i naša majka, duhovna posrednica svega našega života, svih milosti. Sve njezine uzvišene odlike jednostavno proizlaze iz njezina stava kao duhovne zaručnice Kristove posve ispunjene Duhom Svetim. Tom je prilikom više puta istaknuo misao: Krist je kao Bogočovjek kralj slave; kakvo je onda okrilje milosti dao Mariji zato što njoj zahvaljuje svoje čovještvo. Tada me je jednom podsjetio na mjesto u Brevijaru od 9. prosinca gdje je rečeno da Marijina krasota nadilazi svu snagu stvorenog poimanja. On je općenito u svom dobrom sjećanju često koristio mjesta iz Svetoga pisma i tradicije.“

Kad je Nadbiskup imao tako uzvišeno mišljenje o Mariji, onda nije nikakvo čudo da je sve pokušavao da u svom biskupskom gradu uz katedralu Srca Isusova ima, također, i jednu crkvu posvećenu Srcu Marijinu. Donekle je crkva Kraljice svete krunice na Banjskome brijegu ispunila tu njegovu nakanu.

Nadbiskup se isto tako trudio da se ponovno oživi staro  hodočašće bosanskih katolika Gospi u Olovo. Dao je tamo iskopati temelje stare crkve i na njima izgraditi novu hodočasničku crkvu.     

Nije čudno da je Stadleru tradicionalna marijanska pobožnost bila na srcu, da je razmatrao pred Gospinim slikama, da je molio Gospin pozdrav i krunicu, da je slavio njezine spomendane i blagdane, jer to je i za očekivati od jednoga hrvatskoga katolika. Ali je zadivljujuća činjenica kakvo je osobno značenje Marija imala u Stadlerovu životu. Rođen je i rastao u vrijeme romantizma, kada je cvjetala marijanska pobožnost uz koju je odgajan pod vodstvom iskusnih duhovnika isusovaca. Sve ovo se očitovalo u njegovu kasnijem svećeničkom životu, te u življenju i djelovanju dok je bio nadpastir ove mjesne Crkve. Za vrijeme svoga episkopata šest je svojih poslanica posvetio isključivo Blaženoj Djevici Mariji i pobožnosti prema njoj. Ali i svaki drugi pastirski i duhovni spis prožet je marijanskim temama. Stadler uvijek uz Isusa stavlja i Mariju, jer on je Marijin sin, a ona ima svoje mjesto u Božjem planu spasenja. Zato je Marija nedjeljiva od Isusa Krista, vođe i posrednika spasenja.

Marija je prisutna u Stadlerovim molitvama i razmatranjima. Stadler i na smrtnome času, uz Isusovo ime, izgovara i ime Marijino: „Isuse, Bože moj! Marijo!“ On je svakoga tko moli upućivao Mariji na razgovor. Ako je molitva dah duše, tada bismo mogli reći: Stadler nas poziva da vlastita razmatranja, razmišljanja i osjećaje prodišemo i prosijemo kroz nježni i lijepi veo ženske čovječnosti Marijina kova.

AMEN!

Priredio: Pavo Jurišić