Proslava 60. obljetnice djelovanja sestara u župi sv. Vida u Pitomači
Proslava 60. obljetnice djelovanja sestara u župi sv. Vida u Pitomači
Ponedjeljak, 4. 11. 2024.U nedjelju, 3. studenog, Sestre Služavke Malog Isusa proslavile su šezdesetu obljetnicu prisutnosti u župi sv. Vida u Pitomači. Tom prigodom okupilo se dvadesetak sestara koje su kroz protekle godine djelovale na području župe ili su rodom iz Pitomače te članovi Društva Prijatelja Malog Isusa iz župe sv. Vida.
Svečanom slavlju prisustvovala je i s. M. Anđa Vranješ, vrhovna glavarica Družbe, s. M. Katarina Penić-Sirak, njena zamjenica te s. M. Emanuela Pečnik, provincijska glavarica zagrebačke provincije sa članicama provincijske uprave. Posebnu je radost prouzročila prisutnost s. M. Darinke Špoljar, koja je s još dvije sestre kroz nekoliko godina djelovala u ovoj župi od samog početka, 1964. godine.
Euharistijsko slavlje predslavio je župnik, vlč. Darko Kelemenić, a suslavitelj je bio vlč. Marko Pintarić, župni vikar. Župnik, vlč. Darko, u propovijedi je istaknuo važnost prisutnosti posvećenih osoba te potrebu za novim odazivima na duhovni poziv. Zahvalno se osvrnuo na život sestara u župi sv. Vida te ih ohrabrio za daljnje služenje. S. M. Emanuela Pečnik u uvodnom je govoru kroz nekoliko crtica prikazala djelovanje
sestara od samih početaka pa do današnjeg dana te zahvalila za trud i predanje koje su sestre iz ljubavi prema Bogu i ljudima utkale u svoje služenje:
"Predragi u Kristu, velečasni Župniče, velečasni Kapelane, draga časna Majko s. Anđo, drage sestre, dragi Prijatelji Malog Isusa, dragi Pitomačani!
Okupili smo se danas na ovom svetom mjestu kako bi Bogu zahvalili za 60 godina djelovanja Družbe sestara Služavki Malog Isusa u svima nam dragoj župi sv. Vida u Pitomači. Spominjemo se dana dolaska, 4. studenog 1964. Toga dana u Pitomaču su došle sestre: s. Anizija Briški, predstojnica, s. Darinka Špoljar, kuharica i s. Cecilija Mudri, katehistica. Od vlč. Župnika i naroda sestre su lijepo primljene, u prisutnosti vlč. Petra Širokog, upravitelja župe u Starom Gracu. Jedna od svjedokinja tog dana dolaska je i među nama danas prisutna s. M. Darinka Špoljar.
Sestre su došle u Pitomaču na poziv sina ove župe, vlč. Petra Širokog. On je želio časnim sestrama darovati roditeljsku kuću. Tadašnja vrhovna glavarica Družbe, s. Maristela Goić u ime sestara primila je dar. I tako je započelo služenje naše Družbe u ovoj župi. O dolasku sestara u župu župnik vlč. Ivan Demšić u župnoj spomenici je zapisao: '1964. Samostan u Pitomači 4. studenog 1964. došle su u Pitomaču čč. ss. Služavke Malog Isusa. Te im je godine darovao svoju kuću u Pitomači – Štrosmaj. Ul. 10 a ili kako mi zovemo Donji kraj – vlč. g. Pero Široki – dugogodišnji kateheta pitomački – time, da u toj darovanoj kući imade kateheta dosmrtno jednu namještenu sobu – rezerviranu za njega, a u slučaju njegove bolesti ili penzije, da u njoj doživi njihovu brižnu dvorbu. Za ovo dobročinstvo bi mu morala Pitomača biti vječno
zahvalna!'
Svaki početak je skroman, tih, neznatan i pomalo nesiguran. Tako su i zapisi u sestarskim kronikama o prvim godinama djelovanja vrlo kratki i skromni. Kao prave Stadlerove kćeri sestre su tijekom minulog vremena imale dar živjeti karizmu služenja u ovoj župi. Bile su otvorene potrebama župne zajednice; uključile su se u župni apostolat: katehizaciju, vođenje crkvenog pjevanja, pečenje hostija i uređivanje crkve. Od siječnja 1979. sestrama je povjerena i služba zvonara u župnoj crkvi.
Neki se sjećate da su sestre u godinama od 1971. do 1981. čuvale su djecu i brinule za starije i nemoćne osobe. Jedna osoba opisala je čuvanje njezine djece ovim riječima: 'Znam samo da se boravka svoje djece kod časnih sestara sjećam s puno ljubavi i zahvale. Znam da dijelim zahvalnost i svih ostalih roditelja kojima je čuvanje kod njih bilo jedini izlaz, jer su bake bile daleko. Radilo se o djeci starosti od 1 do 3 godine (u vrtić se moglo ići tek s navršene 3 godine). Djeca su sa sestrama bila sretna, vesela, sita i zadovoljna. Učile su se lijepom ponašanju. Slušali su priče, igrali se i učili moliti. Bilo je pitanja u školi kako to da se djeca čuvaju kod časnih sestara, a odgovor se nametao sam od sebe.'
Kuća sestara je od samog početka posvećena Kraljici svete Krunice. Od 14. rujna 1992. kad je vjeronauk postao izborni školski predmet, sestre djeluju i u OŠ Petra Preradovića. Prva koja je počela služiti u tom vidu apostolata bila je s. M. Ana Čajko – Šešerko. U godini 2000. i 2001. sagrađen je novi samostan Kraljice Svete Krunice. Sestre danas žive sa župnom zajednicom u svagdanima i blagdanima koje donosi svaka nova pastoralna godina. U dogovoru sa gosp. župnikom i nastojeći što bolje razumjeti potrebe župe, nesebičnom požrtvovnošću sestre služe rastu Kraljevstva Božjega. Pripremaju djecu za sakramente, uvježbavaju zborove za pjevanje, uređuju crkvu, održavaju crkveno ruho, okupljaju Prijatelje Malog Isusa, sudjeluju u župnim proštenjima, uključuju se u različite oblike karitativnog djelovanja prema svrsi Družbe. Za vrijeme temeljite obnove župne crkve bile su na raspolaganju za sve što su mogle i znale: od održavanja kino dvorane do posluživanja izvođača radova na obnovi crkve. To je život Stadlerovih redovnica, Služavki malog Isusa koje poput male šibice u ovoj župnoj zajednici žive karizmu služenja tiho, predano i ustrajno goreći ljubavlju prema malom Isusu. Tom ljubavlju i služenjem između vaših pitomačkih kćeri plamen male šibice zahvatio je za sad još tri srca te ste kao župna zajednica našoj ste Družbi darovali tri sestre:
s. M. Gabrijelu Kolar
s. M. Viktoriju Predragović
s. M. Martu Vunak
Drage sestre današnje pitomačke zajednice: s. Margareta, s. Ana i s. Margaret! Dok se danas zahvalno spominjemo minulih 60 godina služenja, vama čestitam što baš vi danas sudjelujete u tkanju veza ljubavi u ovoj obljetnici! Radosno živite sadašnjost i zajedno kao Provincija i Družba s nadom gledajmo u budućnost koja je u Božjim rukama. Hvala i vama, Prijateljima Malog Isusa, što ste se dali zahvatiti karizmom služenja u duhu sluge Božjega Josipa Stadlera te u zajedništvu sa sestrama doprinosite rastu Kraljevstva Božjega!
U toj radosti zahvaljujem i vama, gospodine Župniče što ste željeli da obilježimo ovu obljetnicu. Hvala vam što ćete s nama i za nas ovdje okupljenima predslaviti ovo svečano misno slavlje.
Živio Mali Isus!"
Radosno zajedništvo sa župljanima, protkano prisjećanjem na tolike vrijedne trenutke, nastavilo se u dvorištu crkve uz kolačiće koje su pripremili članovi Društva Prijatelja Malog Isusa te članovi ostalih župnih
zajednica. Nakon toga sestre su bile počašćene ručkom na župnom dvoru.