U samostanu sv. Ane, u kojem je sjedište splitske Provincije sv. Josipa, 19. ožujka 2026. proslavile smo svetkovinu nebeskog zaštitnika i zagovornika naše Družbe i Provincije - sv. Josipa. Sveto misno slavlje predslavio je splitsko-makarski nadbiskup mons. Zdenko Križić u koncelebraciji sa svojim tajnikom don Robertom Pudarom. Sestrama iz zajednice pridružile su se, kao i u trodnevnici, sestre sa Bačvica i s. M. Zorka Radan, provincijska ekonoma. Liturgijsko pjevanje predvodile su sestre pod vodstvom s. M. Marinele Delonga. 
Otac Nadbiskup započeo je misno slavlje podsjetivši nas da je naš Utemeljitelj odabrao sv. Josipa za zaštitnika Družbe ne samo zbog toga što mu je bio osobni zaštitnik i što je nosio njegovo ime, nego jer je u osobi svetog Josipa vidio identitetsko i karizmatsko poslanje zaštite i brige za najslabije, najranjivije koje je povjerio svojim sestrama. Josip Stadler, koji je i sam ušao u duhovnost svetog Josipa i sam je živio, prepoznao ju je kao osnov, duhovnu bazu za karizmatsko poslanje Družbe Služavki Malog Isusa i zato svetog Josipa stavlja u temelje svoje Družbe. Pozvao nas da mi danas posvijestimo važnost izabranja svetog Josipa za našeg zaštitnika, poistovjetimo se s njim u služenju Bogu i bližnjima, moleći sv. Josipa da sačuvamo neokrnjenu karizmu i duhovnost kakvu je imao i sveti Josip i naš Utemeljitelj, da ispunimo volju Božju za naše poslanje danas i da svaka od nas ispuni očekivanja koja Bog ima za svaku od nas pojedinačno.
U homiliji je otac Nadbiskup predstavio nekoliko odlika svetog Josipa u kojem bi sv. Josip, kontemplativac usred običnosti svagdašnjice, obični čovjek koji je u potpunosti služio Otajstvu koje mu je bilo povjereno, mogao bit uzor redovničkog života.
Prvo je naveo dar poziva i izabranja. Sveti Josip je imao svojih planova i ambicija, ali na Božji poziv on spremno i bez pitanja napušta svoje planove i prihvaća Božji naum. Bog je pozvao i nas, poziv smo prihvatile te trajno trebamo živjeti svijest izabranja - „Ne izabraste vi mene nego ja izabrah vas“. Prihvaćanjem Božjeg projekta za naš život u punoj slobodi odrekli smo se osobnih ambicija, uspoređivanja sa drugima, karijere, priznanja, te prihvatili „uvjete“ služenja i neznatnosti po primjeru sv. Josipa, te po njegovu primjeru uvijek živjeti u stavu poslušnosti: Neka bude Tvoja volja!
Drugo što nam je otac nadbiskup, mons. Zdenko Križić, približio jeste Josipova šutnja koja nije bila šutnja iz ljutnje, ogorčenosti, nego šutnja kojom dajem prostor Bogu da govori, šutnja kojom u molitvi i u radu osluškujem Božji glas. Naše okruženje iz dana u dan je sve više zaglušeno bukom, govorom, i upravo nas sveti Josip poziva da uvijek nanovo otkrivamo snagu, ljepotu, vrijednost tišine i šutnje i da je živimo, kao molitvu slušanja. Upravo iz takvog osluškivanja Boga, proizlazi i slušanje i  poslušnost Bogu, spremnost, raspoloživost bez raspravljanja i odgađanja onog što Bog traži da se izvrši. Treće je Josipova poniznost. U napasti da tražimo priznanja, odlikovanja, „slavu jedni od drugih“, popularnost, zahvalnost od ljudi, zajednice, zaboravljamo da smo samo sluge, oni kojima je povjereno služenje Otajstvu. Pozvao nas je, da po primjeru sv. Josipa, gajimo vjernost i dosljednost u malim stvarima svakidašnjice, ma kako ona nekad izgledala zamorno, jer ako sve činimo iz ljubavi prema Bogu i za Boga, onda nam priznanje ljudi ne treba, suvišno je, samo opterećuje naš odnos prema Bogu i ljudima. Josip živi autentičnu poslušnost, te nam i u tome može biti uzor. On i u najvećim nejasnoćama i potpunom neznanju, prihvaća ono što Bog od njega traži da izvrši. On je pravedan čovjek, ne odgađa, ne raspravlja, ne traži jamstva, već s vjerom i povjerenjem u Boga slobodno ulazi u Božje programe. Josip je potpuno slobodan za Boga, ljubi Mariju i Dijete koji nisu njegovi ali zna da oni pripadaju Bogu i njegovu vjernost i odanost više ništa ne može ugroziti, ni siromaštvo ni progonstvo. Sve je samo put poniznog služenja Bogu i Njegovima. Bez čvrstog oslonca u imetku, svojim rukama i radom osigurava egzistenciju svojoj obitelji. On je običan radnik, ne čini čuda da bi bio priznat i hvaljen, da bi se ostvario. On s velikom ljubavlju čini male stvari, te i nama može biti uzor za neprimjetan, skroviti redovnički život, koji se ne mjeri vanjskim priznanjima, već se živi u tišini koja sluša Boga, vjernosti u malim stvarima, vjernosti svojem dnevnom redu, dužnostima, sestrinskoj pažljivosti i ljubavi. Time nam je sveti Josip primjer i uzor kako služiti bez priznanja, čisto i slobodno, te u siromaštvu pronaći bogatstvo Božje blizine, od nje živjeti i za nju živjeti.
Prije svečanog blagoslova, otac Nadbiskup još jednom nam je čestitao današnju svetkovinu i pozvao da svaka savjesno, slobodno, predano, radosno, u zahvalnosti i s ljubavlju živi svoje izabranje i poslanje u današnje vrijeme i da poput svetog Josipa uvijek i do kraja budemo raspoložive Bogu i za Boga.
Sestre su se za današnju svetkovinu pripremale trodnevnicom kroz koju nas je vodio fra Kristian Stipanović, povjerenik za posvećeni život Splitsko-makarske nadbiskupije. U prvom danu trodnevnice razmišljali smo o Josipovoj vjeri, u drugom danu o svetom Josipu kao odgojitelju Malog Isusa, posebno na odnos prema Zakonu i prema židovskom bogoslužju. Treći dan smo razmišljali o Božjem Očinstvu i o tome što je Isus mogao od Josipa naučiti o očinstvu. Kroz sva tri dana pripreme fra Kristian nam je, kroz lik svetog Josipa, provlačio nit važnosti brige za Boga i Božje, ali i brige za ono što je ljudsko, pozivajući nas na izgradnju, jačanje, osnaživanje našeg zajedništva i sestrinstva, brige jedne za drugu, podupiranjem u dobru, čuvanjem dobrog glasa sestre, izgradnje i ulaganja u zdravu komunikaciju, prihvaćanje u različitosti, spremnost u služenju i žrtvi.
Svih ovih dana, kao i na dan proslave sv. Josipa, nakon misnog slavlja družili smo se za obiteljskim stolom: nakon Kruha, na blagovanje kruha. Jer, kako nam reče fra Kristian, i blagovanje i pjesma i zdravica i nagovori, sve je važno za naše zajedništvo. Ako nakon blagovanja Kruha nismo zajedno blagovali kruh svagdašnji, nismo doživjeli ni iskusili puninu darovanosti i dara Neba. Uskratili smo zemlji plod. Onaj kojeg zazivamo kao Čuvara, koji je  sam znao svetkovati blagdane svojeg naroda, pronositi nebesko oporim putovima zemlje, neka čuva sve ono što je u službi Boga i za Boga, i život nam i zajedništvo, Provinciju i Družbu. Sveti Josipe, moli za nas.
s. M. Marta Kegalj

Fotografije: Tiskovni ured SMN