Trodnevnom pripremom započele smo svoj hod prema svetkovini Presvetog Srca Isusova, patrona zagrebačke Provincije sestara Služavki Maloga Isusa te ponosno nosimo ime i znak najveće božanske ljubavi koju nam je Bog iskazao po Srcu svoga Sina. Kao što je našem ocu Utemeljitelju, sluzi Božjem Josipu Stadleru, Srce Isusovo bilo vodič, nadahnitelj i kormilo u oblikovanju duhovnog života Vrhbosanske nadbiskupije, želimo se poput njega s pouzdanjem naslanjati i crpiti, istom gorljivošću i pobožnošću, na taj bezdan Ljubavi, sigurne da u njemu imamo sve što nam je potrebno. Josip Stadler je vjerovao da ljubav Isusova Srca može svojim žarom i snagom zahvatiti i promijeniti sve potrebno Božjeg doticaja.

 „…u životu našega Gospodina Isusa ništa toliko ne sja koliko njegova prevelika ljubav koju nam njegovo Presveto Srce predstavlja. Jaslice, Presveti Oltarski Sakrament, križ; što nam drugo kazuju, ako ne ljubav kojom nas hoće sebi da pritegne i k svojemu Presvetom Srcu privine, koje je dao kopljem i otvoriti da vidimo kako je i zadnju kap krvi za nas dao, samo da mu za toliku ljubav vratimo ljubav.“ (J. Stadler).

Svečanim euharistijskim slavljem koje je predslavio vlč. Kristijan Tušek u ozračju zajedništva i ljubavi radosno smo proslavile svetkovinu Presvetog Srca Isusova u provincijskoj kući u samostanu Antunovac. Slavlju su nazočile sestre iz Vrhovne uprave Družbe na čelu sa zamjenicom vrhovne glavarice s. M. Katarinom Penić - Sirak te sestre iz obližnjih zajednica i naša dobročiniteljica dr. sc. Agneza Szabo. U nadahnutoj propovijedi vlč. Tušek je naglasio kako je posebna ljepota poziva Služavke Malog Isusa biti odraz Božje ljubavi služeći malenom čovjeku. Djelatnost Družbe odgovor je na Božju ljubav. To je bila Stadlerova duhovna vizija kojom Božja ljubav po nama postaje konkretan čin. Snaga Služavke proizlazi iz svakodnevnog susreta s tim Srcem. Srce Isusovo je škola života; škola poniznosti, blizine i vjernosti. Škola poniznosti Srca Isusova otvara i nudi drugačiji pogled, pogled u kojem jasno vidim Božje lice u onome kome sam poslana služiti. Najsnažnija gesta i Isusova sposobnost je primijetiti i biti blizu. Ne umoriti se primjećivati i nuditi blizinu. U školi vjernosti učimo kako Isusovo Srce ostaje vjerno svima koje je ljubio… sve do križa. Stoga je potrebno da nastojimo biti slične Srcu Isusovu, da mislimo, osjećamo i ljubimo kako je On ljubio. Josip Stadler je to životom utjelovio.

„O ognju koji uvijek goriš, užezi i mene, užezi svakoga od nas…učini srca naša po srcu svome.“ (J. Stadler).

s. M. Viktorija Predragović