ZAGREB: 119. rođendan Družbe proslavili smo u Generalnoj kući 24. listopada 2009. svečanim euharistijskim slavljem kojeg je u koncelebraciji sa15 svećenika mons. Juraj Jezerinac, vojni biskup u RH. Slavlju su nazočile sve tri provincijske glavarice naše Družbe, veći broj sestara iz naših obližnjih zajednica, te prijatelja i dobročinitelja Družbe kao i PMI. Svetu misu svojim lijepim pjevanjem pratio je zbor sestara su SMI.

Prigodnu homiliju oca biskupa donosimo u cijelosti:

Poštovana časna Majko, poštovane i drage sestre, braćo svećenici, braćo i sestre!

Dok čestitam svim članicama vaše Družbe blagdan sv. Rafaela, uz molitvu da budete spremne poput sv. Rafaela liječiti svaku bolest duše i tijela, pozdravljam i braću svećenike: dr Pavu Jurišića postulatora sluge Božjega nadbiskupa Stadlera, mons Šantića, generalnog vikara Vojnog ordinarijata, Provincijala, svećenike, dr Agnezu Szabo i sve drage prijatelje, koji su se pridružili ovom slavlju.

Poštovane i drage sestre, braćo svećenici, braćo i sestre u Isusu Kristu! Svatko od nas živi svoju osobnu misiju i poslanje. Svatko od nas je stvoren kao neponovljiva i jedinstvena osoba, kojemu je povjerena određena zadaća. Bog ima sa svakim od nas jedinstven i neponovljiv plan. Ima zadaća koje se mogu učiniti bez velikih teškoća. Ima i zadaća koje nismo u mogućnosti izvršiti bez pomoći drugoga. Stoga se obraćamo osobama za koje držimo da nam samo one mogu pomoći.

Mi kao vjernici vjerujemo da ima jedna nevidljiva ruka, ona anđelova, ruka anđela čuvara, koju istina ne vidimo, ali je doista tu, među nama, koja nas prati, čuva, i koja ne dopušta da budemo sami.
Papa Benedikt XVI kaže da nam sv. Pismo govori, da postoji i nekakvo čovjekovo predznanje da nismo jedina duhovna bića. Bog je napunio svijet drugim duhovnim bićima koja su nam bliska, jer je njegov svijet ujedno i jedini svijet. Ta su bića također izraz njegova izobilja, njegove veličine i njegove dobrote. U tom smislu anđeli doista spadaju u kršćansku sliku svijeta, u širinu Božjega svijeta koji se predstavlja i u drugima, u nematerijalnim duhovnim bićima. Oni su neposredna živa Božja okolina u koju bismo mi trebali ući" (Ratzinger: Bog i svijet" str. 103).

Katekizam Katoličke Crkve jasno govori: "Postojanje duhovnih, netjelesnih bića koje Sveto Pismo obično naziva anđelima, vjerska je istina. Svjedočanstvo Pisma o tome jasno govori kao što je i Predaja jednodušna (KKC 150). Riječ anđeo označuje više službu a manje narav. Anđeli su u cijelom svom biću sluge i vjesnici Božji. Budući da neprestano gledaju lice Oca nebeskoga, koji je na nebesima, oni su moćni "izvršitelji njegovih naredaba, poslušni riječi njegovoj" (Ps 103, 20).

Bog je dodijelio svakom čovjeku anđela čuvara da ga prati i čuva, da bude s njim. Papa Benedikt kaže da nije nitko obvezan vjerovati u to. Ono nema tu težinu kao na primjer učenje o Kristu ili o Mariji. Ali ono spada u unutarnja uvjerenja koja su nastala u kršćanskom iskustvu da nam Bog daje pratitelja koji nam na neki poseban način pripada i kojemu mi pripadamo" (Ratzinger: "Bog i svijet", str. 103). Stoga su anđeli naši savjetnici, čuvari, koji nam pomažu ispuniti našu zadaću. Sadašnji Papa spominje da je osobno zahvalan što vjeruje da postoje anđeli čuvari. Treba dopustiti da vjerovanje u anđele čuvare vodi k Bogu, prema kojemu treba usmjeriti sve svoje djelovanje, veli Papa.

Da postoje anđeli o tome svjedoče brojni svetopisamski tekstovi. Tako na primjer, kad je Hagara morala pobjeći od svoje gospodarice Sare, Hagarin anđeo čuva je i prati na njezinom putu, tješi i savjetuje što treba sve učiniti. Kad je Sodoma bila razorena zbog svojih grijeha, anđeo čuvar spašava Lota i njegovu obitelj od pogibelji. Prvo čitanje spominje Tobita, oca Tobijina, kako je bio u velikim mukama. Anđeo mu objavljuje da je on uz njega da ga je sam Bog poslao da ga izliječi i snahu Saru. "Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anđela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!" (Tob 12,14).

Anđeli su i glasnici radosne vijesti. Anđeo Gabrijel objavljuje Zahariji rođenje sina, i to u trenutku kad se to protivilo svim biološkim zakonima. Anđeo Gabrijel naviješta Mariji da će postati Majkom Spasitelja svijeta, koji će spasiti narod svoj od grijeha njegovih. Od Utjelovljenja do Uzašašća život je Isusov bio okružen anđeoskim klanjanjem i službom. Oni štite Isusovo djetinjstvo, služe Isusu u pustinji, jačaju ga u smrtnoj borbi. Anđeo se objavljuje ožalošćenima ženama kada su zaplakane tražile Isusa. On im je objavio radosnu vijest da je Isus uskrsnuo. Anđeo čudesno izbavlja Petra iz tamnice. I tako vidimo veliku ulogu koju su anđeli imali tijekom povijesti.

Jednako tako možemo vidjeti i u životu svetaca koliko su njihovi anđeli čuvari vodili računa o tome da ne skrenu s pravoga puta, da ne odustanu od vršenja volje Božje te da do kraja ispune ono što je dobri Bog s njima naumio.

Svi ovi primjeri svjedoče da je Bog ustanovio anđeoska bića, naše pomoćnike u vršenju volje Božje; dao im je zadaću da bdiju nad nama i da nas čuvaju. Zbog toga je pokojni blagopokojni papa Ivan Pavao II rekao: "Gajim posebnu pobožnost prema Anđelu čuvaru. Ja sam od samoga djetinjstva, vjerojatno kao i sva druga djeca, puno puta ponavljajući molio: "Anđele Božji, čuvaru moj, koga mi je za čuvara dao dobri Bog, ti mene danas prosvjetljuj, čuvaj, vodi i upravljaj". Zato je u svojoj knjizi "Ustanite, hajdemo",napisao: "Moj anđeo čuvar zna što ja radim. Moje pouzdanje u njega i u njegovu zaštitničku prisutnost u meni stalno raste". Po svom savršenstvu anđeli nadilaze sva vidljiva stvorenja. U Sv. pismu na osobit način je istaknuta i opisana uloga sv. Mihaela, sv. Gabrijela i sv. Rafaela, čiji blagdan danas slavi vaša Družba.

Sluga Božji sarajevski nadbiskup Štadler odredio je da se kao Dan Družbe Služavki Maloga Isusa slavi 24. listopada na sam blagdan sv. Rafaela po starom kalendaru. Imao je opravdane razloge. Odabrao je ovaj dan zato da Družba sestara Maloga Isusa bude pod pokroviteljstvom sv arkanđela Rafaela, koji, kao što se očinski pobrinuo za obitelj staroga i mladoga Tobije " ne bi li svojim nebeskim i milostivim pogledom gledao i na siromašne ženske u ubožnici i na njihove odgojiteljice" (Josip Štadler: "Život i djelo" str 500). On je odredio taj dan kao početak Družbe Služavki Maloga Isusa, iako se Družba nije do tada materijalno i pravno još rodila, svjestan u moć molitve i zagovor sv. Rafaelu.

odgojiteljice" (Josip Stadler: "Život i djelo" str 500). On je odredio taj dan kao početak Družbe Služavki Maloga Isusa, iako se Družba nije do tada materijalno i pravno još rodila, svjestan u moć molitve i zagovor sv. Rafaelu.

Drage sestre! Uvjeren sam da su postojali i drugi razlozi da se kao Dan družbe slavi 24. listopada, a to je prije svega uloga sv. Rafaela, kao liječnika. Nadbiskup je želio da njegove sestre razviju posebnu karizmu: da budu prije svega liječnice među bolesnima na duši i na tijelu. Pravila koja je napisao za sestre piše da je svrha Družbe " u siromašnim, bolesnim i slabim ljudima služiti samom Isusu, jer je siromaštvo sa zimom bilo prvo što je Utjelovljeni Božji sin trpio, kad se rodio od Blažene Djevice Marije. Poticao je sestre kako su dužne svakog siromaha uljudno primiti kako bi u njemu primile samog Isusa.

Naime, kada čovjek gleda ljude očima vjere, onda ih može lakše prihvatiti. To je posebno posvjedočio sluga Božji nadbiskup Štadler. On se suočio s mnogim teškoćama, posebno siromaštvom i trebalo je odgovoriti na sve te izazove. Teškoće, koje se pri tome javljaju, mogu se odstraniti " gorućom molitvom, strpljivim poučavanjem i žarkom ljubavlju koja ide za slavom Božjom i spasom bližnjega", rekao je sluga Božji nadbiskup Štadler. Zato je nadbiskup uzeo sv. Rafaela za zaštitnika vaše Družbe.

I danas kad se pitamo kako najbolje odgovoriti na izazove sadašnjeg trenutka, što činiti, ili još konkretnije, koja je danas uloga Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, nećemo pogriješiti reknemo li da je to ona ista koju je zadao sluga Božji sarajevski nadbiskup: biti poput sv. Rafaela liječnik najpotrebnijima, biti melem na rani ljudskoga srca koje je bolesno ne samo na tijelu nego i na srcu. Biti liječnik, liječnica, najprije među svojim sestrama.

Prvi učitelji kršćanstva u hrvatskoj povijesti, benediktinci, učili su narod da zazivlju sv. Rafaela: To neka bude danas i naša molitva: "Anđele zdravlja, Rafaele, s neba lijekove noseć u pomoć nam hodi. Ozdravljaj bolne, mučne poslove nam k svrsi privodi. Amen.

U povodu proslave 119. rođendana Družbe posebni uzvanici bile su naših pet sestara koje su ove godine proslavile svoje srebrne i zlatne redovničke jubileje. Bile su to s. M. Ljiljana Perković, s. M. Ligorija Mateljan, s. M. Klara Jurković, s. M. Aleksija Jurković, s. M. Laura Lovrić.

Nakon misnog slavlja svi sudionici proslave zadržali su se u radosnom druženju kod zajedničkog stola.