Nije slučajno da je na svetkovnu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, prije 96. godina Gospodar života pozvao u vječnost nadbiskupa Slugu Božjeg dr. Josipa Stadlera Utemeljitelja naše Družbe Služavki Maloga Isusa. On je na poseban način častio bl. Djevicu Mariju cijelog života. I nama ju je stavio kao uzor za nasljedovanje i siguran put prema Isusu. Slaveći svetkovinu Bezgrešne, u ovoj Godini posvećenog života probudile smo kroz pobožnost ljubav prema bl. Djevici Mariji, moleći za Crkvu, Družbu i nova duhovna zvanja. Za blagdan smo se pripremale devetnicom, klanjanjem, razmatranjem i predavanjem o Utemeljitelju te obogaćivale svoja saznanja preko starijih sestara o početku osnutka Družbe.

Proslavu smo završile svečanim euharistijskim slavljem koje je predslavio vlč. Stjepan Baloban. Njegovo razmišljanje može nam poslužiti za razmatranje i nasljedovanje: "Svetkovina Bezgrješnoga začeća BDM na osobit se način slavi u redovničkoj zajednici Sestara Služavki maloga Isusa. Ne samo zbog toga što je toga dana 1918. godine umro Sluga Božji i Utemeljitelj Družbe Josip Stadler već i prije svega zbog toga što je Marija bez grijeha začeta, Imakulata, značila u njegovu životu i uopće radu. Bezgrješnoj je posvetio cijeli svoj život, nadbiskupiju, svoje Sestre, siromahe, djecu…

Prije nego što će zaklopiti oči i na blagdan Bezgrešnog začeća BDM, 8. prosinca 1918. godine preminuti, Sluga Božji Josip Stadler, je izustio posljednje riječi: „Isuse, Bože moj! Marijo!“. Posljednja riječ je bila „Marijo!“.

Svetkovina Bezgrješnog začeća BDM jedna je od onih marijanskih svetkovina koja nam je draga i bogata porukama. Danas slavimo BDM, majku našega Spasitelja Isusa Krista. Nije riječ o njezinu rođenju ili o navještaju Isusova rođenja o čemu se govori u današnjem evanđelju. Mi se danas sjećamo trenutka začeća Marijinog. Crkva vjeruje da je Marija od trenutka svojega začeća bila očuvana od svakoga pa i od istočnoga grijeha. Bog je želio da majka njegova Sina Isusa Krista bude bez grijeha začeta. Nakon dugih teoloških rasprava papa Pijo IX. objavio je 8. prosinca 1854. godine bulu Inefabilis Deus kojom je nauk o bezgrješnom začeću BDM definirao dogmom, što znači da svi katolici trebaju čvrsto i postojano vjerovati da je «Blažena Djevica Marija, u prvom času svoga začeća, po posebnoj milosti i povlastici svemogućega Boga, predviđajući zasluge Isusa Krista Spasitelja ljudskoga roda, bila očuvana neokaljanom od svake ljage istočnoga grijeha» (Tekst dogmatske definicije (DS 2803). Ove godine slavimo 160. obljetnicu proglašenja dogme o Marijinom bezgrešnom začeću.

Dvostruka je poruka današnje svetkovine Bezgrešnog začeća BDM: prva, govori o Marijinoj bezgrješnosti. Zahvaljujući Kristovoj milosti, Marija nije poput drugih ljudi bila zahvaćena istočnim grijehom, već je bila od njega oslobođena; druga poruka podsjeća nas na Marijinu svetost. Ona je 'milosti puna' u svakom trenutku svojega života i kao takva mogla je biti majkom Sina Božjega. Riječ je o Mariji ženi, čovjeku poput drugih ljudi kojoj je uspjelo ostvariti ideal svetosti bezgrješnosti. Čuvati se grijeha i težiti svetosti u konkretnom životu!

Sveti Pavao u današnjem drugom čitanju podsjeća nas na ono što slavimo današnjom svetkovinom: Bog nas u Kristu «sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo…». Svaki od nas jest u Božjim planovima od početka i mi smo pozvani živjeti 'sveto i bez grijeha' poput Marije. Marija nam je primjer i uzor kako živjeti u svakidašnjem životu sveto i bez grijeha! Je li to moguće? Je li za nas obične smrtnike moguće živjeti poput Marije? Je li za posvećene osobe moguće živjeti poput Marije? Utemeljitelj Josip Stadler je upravo to želio: težiti svetosti i čuvati se grijeha! Budući da se često utječemo za pomoć i zagovor Mariji, na neki način potvrđujemo da je to moguće. Postoje stvari koje nam se u životu čine 'nemogućima' zbog naše ljudske slabosti. Ne smijemo kao kršćani zaboraviti da ono što se nama čini 'nemogućim', za Boga je moguće. Kao Božje stvorenje čovjek je pozvan na svetost u svakom trenutku života. To, nažalost, često zaboravljamo padajući u prosječnost koja nas udaljava od Boga. Zaboravljamo da dragi Bog ima planove sa svakim od nas, sa svakim vjernikom laikom, sa svakom časnom sestrom, sa svakim svećenikom, redovnikom…

Pitanje je samo: Jesmo li mi toga svjesni ili živimo tako kao da „to u ovom vremenu i životnim okolnostima nije moguće“? Problem je u tome što čovjek često ne slijedi Božje planove već isključivo svoje. Istina je vjere da Bog ima planove sa svakim od nas. Na vjerniku je, na svakom od nas, da trajno u svojem životu otkrivamo Božje planove i nastojimo otkrivati Božju volju u životu.

Slaveći Mariju koja je ostvarila Božju volju u svojem životu, i mi smo kao kršćani potaknuti otkrivati Božju volju, Božje planove sa mnom, s mojom obitelji, s prijateljima, s redovničkom zajednicom, i s ljudima koji me okružuju. Koji su Božji planovi sa redovnicama i redovnicima u Hrvatskoj? Godina posvećenoga života koja je započela 1. prosinca ove godine a završiti će 2. veljače 2016. godine izvrsna je prigoda otkrivati Božje planove sa redovnicima u vremenu kojem živimo, u narodu kojem pripadamo, u društvu koje je sve dalje ne samo od katoličke vjere i Crkve nego i od Boga. Papa Franjo nas trajno poziva na obnovu vjere, konkretnoga načina života, međusobnih odnosa… Jesmo li se već malo umorili od tih poziva! Je li Papa ipak „malo pretjerao“ kako to neki misle i sve glasnije govore? Uvjeren sam da nije. Molimo Gospodina da mognemo „izaći iz sebe“, „iz onoga što nas „koči“ da bismo bili „sol zemlje i svjetlo svijeta“. Jesmo li kadri omogućiti „čistom zraku Duha Svetoga“ da nas oslobodi „usredotočenosti na same sebe“ kako bi ljudi oko nas prepoznali „to je ono pravo“, „iskreno“, „vjerodostojno“… i upravo to nam danas treba u ovom vremenu „površnosti“, „privida“… Je li se moguće vratiti korijenima kršćanstva ali i korijenima redovničke karizme!

U Pismu upućenom redovnicima prigodom „Godine posvećenoga života“ papa Franjo naglašava da je potrebno gledati prošlost sa zahvalnošću, živjeti sadašnjost sa zanosom (upotrebljava talijansku riječ passione…strast), i zagrliti budućnost s nadom. Prošlost nam je važna zbog sjećanja na vlastite početke i da bismo iznova tražili putove ostvarenja identiteta. Sadašnjost ćemo iskoristiti ako evanđelje prihvatimo kao vademecum za život i svakodnevne odluke. Nije dovoljno samo čitati i meditirati evanđelje. Isus traži, naglašava papa Franjo, da ga živimo i aktualiziramo u konkretnom životu. Godina posvećenoga života stavlja pred redovnike i redovnice temeljno pitanje o vjernosti vlastitom poslanju, o tome što je Duh Sveti tražio od Utemeljitelja pojedine redovničke zajednice. Živjeti sadašnjost sa zanosom, naglašava Papa, znači postati „eksperti u zajedništvu“. U društvu velikih sukoba i kulturalnih razlika i razdora temeljno je pokazati da je moguće „živjeti u zajedništvu“ njegujući „mistiku susreta“. Govoreći o budućnosti papa Franjo nabraja poteškoće s kojima se susreće redovništvo, a prije svega nedostatak zvanja i starija dob. Budućnost koja se oslanja na nadu ne temelji se na brojevima, na ljudskim djelima i efikasnosti što smo konkretno učinili, na vlastitim snagama već na Onome kome „ništa nije nemoguće“. Papa na osobit način poziva mlade da unesu nužno potrebnu svježinu u redovnički život. Svaki od nas je od početka u Božjem planu i dragi Bog s nama računa. Današnja svetkovina Bezgrešnog začeća BDM poziva nas da u svojem životu trajno otkrivamo Božju volju, tj. da se molimo i razmišljamo o tome što Bog želi da učinim u ovom ili onom trenutku svojega života."