SPLIT: „Po želji bl. Ivana Pavla II., na blagdan Svijećnice već se godinama slavi Dan posvećenog života, da vjernici vide da ima i danas Bogu na poseban način posvećenih i da se mi podsjetimo na svoj poziv i u njemu se osvježimo“, kazao je fra Petar Lubina, nadbiskupijski delegat za redovnice, uvodeći u proslavu blagdana Svijećnice i Dana posvećenoga života, u četvrtak 2. veljače u splitskoj crkvi sv. Dominika.

Slavlje je započelo blagoslovom svijeća u crkvi sv. Dominika i svečanom procesijom sa svijećama do katedrale u kojoj su sudjelovali brojni svećenici, redovnici i redovnice, bogoslovi i kandidatice te vjernici laici. Pjevanje je predvodio zbor redovnica i bogoslova pod ravnanjem mo. s. Mirte Škopljanac Mačina. Misno slavlje u splitskoj prvostolnici sv. Dujma predvodio je generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Ivan Ćubelić.

Pozdravivši fra Viktora Papeža, generalnog vizitatora Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, kazao je: „Želio bih da ovaj naš molitveno-slavljenički susret prožmemo životnim primjerom i duhovnim mislima Službenice Milosrđa s. Lukrecije, koja je prije nekoliko mjeseci podnijela mučeničku smrt u afričkom Burundiju. Tim je predanjem Bogu okrunila jedan život hrabre odvažnosti i velikodušnosti, molitve i rada, ljubavi i žrtve za Boga i bližnjega.“ Budući da se na blagdan Svijećnice slavi i Prikazanje Gospodinovo u hramu, mons. Ćubelić je protumačio evanđeoski tekst koji govori o starcu Šimunu kako uzima u naručaj malenog Isusa, radostan što su njegove oči vidjele Spasitelja svijeta, svjetlo koje je došlo za prosvjetljenje naroda i slavu puka svoga Izraelskoga. „Prigrliti Isusa znači zagrliti čitav svijet sa svim njegovim uspjesima i padovima. To je put i našeg posvećenja i spasenja. Sestre i braćo, i naše je posvećenje započelo prikazanjem u Hramu na dan krštenja, kad smo primili najveći Božji dar“, naglasio je predvoditelj slavlja. Posebno se osvrnuo na redovničke zavjete kazavši: „Evanđeoski savjeti Božji su dar, koji smo prihvatili kao izraz želje za bliskim nasljedovanjem Krista i što savršenijim življenjem onoga što je započelo na dan našeg krštenja. Tu svoju karizmu pozvani smo živjeti ne kao izolirane jedinke, nego uvijek unutar svoje redovničke zajednice i uz pomoć svih njezinih članova, unutar svoje Crkve i zajedno sa svim onim što sačinjava Kristovu Crkvu. Uvijek i posvuda samo s jednim ciljem: Slaviti Boga i samo njemu služiti!“ Posvećeni je život posebni način pripadnosti Crkvi i svjedočenje puta vjere koji smo započeli krštenjem. Prihvaćajući karizme služenja u pojedinoj ustanovi, ujedinjujemo svoje aktivnosti u slavlje uskrsnoga otajstva. Isus Krist je, nastavio je mons. Ćubelić, središte posvećenog života i uvijek na prvom mjestu cjelokupnoga našeg djelovanja. Ništa ne može i ne smije zamijeniti Onoga komu smo posvetili svoj život, darovali svoje misli i svoje srce. Njemu se svakodnevno iznova posvećujemo u svojim molitvama, bez kojih posvećeni život gubi svaki smisao. Ne smijemo prekidati onaj trajni dodir s izvorom jer bismo tada izgubili bitni sadržaj i ne bismo mogli dostići cilja. Bez molitvenog razgovora s Isusom ponestaje radosti, nade i mira. A molitva je ona božanska moć koja nas drži u životnom zajedništvu s Kristom. Povijest zvanja mnoge naše braće i sestara uči nas da je vjernost molitvi ili njezino zanemarivanje dokaz živosti ili zapuštanja posvećenog života. „S. Lukrecija nije odvajala rad i molitvu. Znala je da ne ide jedno bez drugoga: Svakodnevno je ustajala sat vremena prije zajedničke molitve i na koljenima od Gospodina tražila snagu i milost za svjedočenje ljubavi u danu koji počinje“, kazao je dodavši da su dvije pokretačke snage koje nose svaki posvećeni život: Naša ljubav prema Kristu i njegova ljubav prema nama. Budući da živimo u svijetu nejasnih vrjednota, svekolikog pluralizma i relativizma, koji zanemaruje vjeru na području javnog života, sve to zahtijeva da naše kršćansko svjedočenje bude slika autentične svjetlosti i velikodušne ljubavi, istaknuo je generalni vikar zaključivši: „Neka svako vaše služenje prvotno bude djelo apostolata i svjedočenje odsjaja Božanske istine. Imajmo povjerenje u Boga koji proniče ljudska srca i upravlja poviješću čovječanstva, kako bismo – poput sestre Lukrecije - i mi ostali do kraja vjerni pozivu i poslanju koje smo dobili od Crkve“. U Splitsko-makarskoj nadbiskupiji ima više od šesto redovnica i redovnika.

Uime odsutnoga nadbiskupa Marina Barišića, koji je u Dubrovniku na proslavi sv. Vlaha, mons. Ćubelić im je zahvalio na zauzetom radu u pastoralu te je izrazio nadu da će ova godina biti bogatija i za nova zvanja osoba posvećenog života.

Napisala:  Silvana Burilović